Perastolisni klokoč Staphylea pinnata

Carstvo:
Red:
Crossosomatales
Porodica:
Vrsta:
Staphylea pinnata
Sinonimi:
Staphylodendron pinnatum (L.) Crantz

Karakteristike

Perastolisni klokoč ili klokočika (Staphylea pinnata L.) je listopadni grm iz porodice klokoča (Staphyleaceae). Naraste do 5 m visine tvoreći rijetku i prozračnu krošnju. Korijen je dobro razgranat. Kora grana je tanka, glatka, bijelo išarana, u početku je zelena, kasnije postane sjajno smeđa. Pupovi su nasuprotni, imaju dvije gole ljuske zelene ili tamnocrvene boje. Listovi su nasuprotni, nalaze se na dugim peteljkama, neparno su perasti, sastavljeni od 5-7 listića koji su jajoliki, dugi 5-9 cm, široki 2,5-3 cm, ušiljenog vrha, na rubovima pilasto nazubljeni. Cvjetovi su dvospolni, jednodomni, zvonasti, bijeloroza boje, promjera oko 1 cm, nalaze se na dugim stapkama i skupljeni su u guste viseće grozdaste cvatove. Čaška ima 5 zelenobijelih listića, vjenčić je građen od 5 bijelih listića. Prašnika također ima 5, tučak ima nadraslu plodnicu. Cvate u travnju i svibnju. Pčele salijeću cvjetove skupljajući nektar i pelud. Plodovi su napuhnute, viseće kapsule promjera 3-5 cm, koje u dva ili tri odjeljka sadrže 1-2 sjajne, gole, smeđe sjemenke veličine nešto veće od veličine graška. Dozrijevaju u listopadu.

Stanište

Rasprostranjen je u srednjoj i južnoj Europi i u zapadnoj Aziji. Raste u listopadnim šumama, obično u šumama hrasta kitnjaka i običnog graba ili u bukovim šumama. Raste na brdskom području do 700 m nadmorske visine. Uzgaja se i kao ukrasna biljka, sadi se pojedinačno ili u manjim grupama, razmnožava se sjemenom. Biljkama odgovara sunčano ili polusjenovito mjesto te suha ili vlažna zemlja bogata kalcijem, umjereno bogata dušikom te neutralne ili slabo kisele reakcije.

Etimologija

Latinsko ime roda Staphylea dolazi od grčke riječi staphyle (grozd), zbog grozdastih cvatova. Ime vrste pinnata znači perast, odnosi se na listove.[1] Naš naziv klokoč je zbog visećih plodova u kojima je sjemenka koja klokoće kada se plod potrese. Drugi narodni naziv pisano drvo je vjerojatno zbog išarane kore.[2]

Na stranim jezicima nazivi su European bladdernut (eng.), Gemeine Pimpernuss, Klappernuss (njem.), bossolo, lacrime di giobbe, pistacchio falso (tal.), navadni kloček (slo.).

Rod klokoča sadrži desetak vrsta, no perastolisni klokoč jedina je vrsta koju možemo naći u Europi.

Upotreba

Jestivi su proljetni pupovi te ukusne sjemenke koje dozrijevaju u listopadu. Sjemenke se mogu jesti sirove no kako imaju tvrdu košticu lakše ih je prethodno ispeči.[3]

Galerija fotografija

Podijeli