Patisa Cephalotaxus harringtonii

Carstvo:
Red:
Pinales
Vrsta:
Cephalotaxus harringtonii
Sinonimi:
Cephalotaxus drupacea Siebold & Zucc., Cephalotaxus pedunculata Siebold & Zucc., Taxus harringtonii Knight ex J. Forbes

Karakteristike

Patisa (Cephalotaxus harringtonii K. Koch) je zimzelen grm ili niže stablo iz porodice (Cephalotaxaceae). Naraste do 7 metara visine tvoreći razgranatu i gustu krošnju isto toliko široku. Listovi su tamnozeleni, kožnasti, plosnati, ušiljene na vrhu, dužine oko 5 cm, širine 3 mm, nasuprotno su poredane na grančici. Na licu su zamnozelene, na naličju imaju dvije izražene široke, bijele linije. Na vrhu imaju sitni trn. Cvjetovi su skupljeni u razgranate klasaste cvatove. Stvaraju pelud od ožujka do svibnja. Plod je duguljasto eliptična koštunica, naraste oko 3 cm dužine. U početku je zelena, kasnije postane crvenkasta, nalazi se na peteljci a dozrijeva druge godine. Sjemenka joj je smeđa, ušiljenih vrhova i oko 2 cm dugačka.

Stanište

Porijeklom je iz Japana a u Europi se prvo na području Belgije 1829. godine počeo uzgajati kao ukrasno stablo. Sadi se u manjim grupama ili kao soliter. Razvijeno je nekoliko kultivara. Biljke mogu rasti na suncu ili u hladu, no preferiraju kiselkasto, dobro drenirano tlo na području zaštićenom od jačeg vjetra. Sporo rastu i potrebno im je 20-50 godina da dosegnu puni rast no dugo žive, nekoliko stoljeća. Može ih se orezivati prema potrebi.

Etimologija

Latinsko ime roda Cephalotaxus potječe od grčkih riječi kephale (glava) i taxus (tisa). Ime vrste harringtonii dobila je u čast grofa Harringtona koji je prvi sadio biljku u Europi. Na stranim jezicima poznata je kao japanese plum yew (eng.), Japanische Kopfeibe (njem.), tisovnik (slo.).

Upotreba

Jestive su sjemenke.[1]

Galerija fotografija

Podijeli