Paskvica

Karakteristike

Paskvica ili gorkoslad (Solanum dulcamara L.) je trajna biljka penjačica iz porodice pomoćnica (Solanaceae). Stabljika raste preko drugih biljaka, obično naraste 2-3 metra visine. Donji dio joj je drvenast i gol, gornji je zeljast, jako razgranat i gusto mekano pusten, slabije je bridasta. Listovi su jednostavni ili razdijeljeni, srcoliki ili jajoliko duguljasti, gornji su kopljasti, ušiljeni, na licu su tamnije zeleni, naličje je neznatno svjetlije, obje strane su narijetko dlakave, nalaze se na peteljci dugoj 2-3 cm, veličine su 5-10 cm, širine 3-6 cm. Cvjetovi su dvospolni, pognuti, promjera oko 1-2 cm, neugodnog mirisa, skupljeni su po 3-20 cvjetova na jako razgranatoj peteljki cvata. Ocvijeće je dvostruko, vjenčić je zvjezdast, građen od 5 tamnoljubičastih latica uvijenih prema unatrag od kojih svaka pri dnu ima dvije zelene mrlje s bijelim rubom. Čaške je zvonasta, duga oko 3 mm, ima pet trokutastih, rjeđe okruglastih zubaca. Prašnika ima pet, prašnice su žute. Tučak je jedan, ima nadraslu plodnicu. Cvate su od svibnja do kolovoza. Plod je ovalna boba velika 7-10 mm, sjajna, mekana i sočna, u početku zelena a dozrijevanjem postane crvena, u nekoliko pretinca sadrži nekoliko okruglastih, plosnatih, blijedožutih sjemenki. Bobe ne dozrijevaju u isto vrijeme i na biljci se u isto vrijeme mogu vidjeti i nedozrele i zrele bobe. Dozrijevaju u razdoblju od srpnja do rujna.

Stanište

Rasprostranjena na području većeg dijela Europe, u Aziji i sjevernoj Africi. Raste na sjenovitim i vlažnim mjestima bogatim dušikom, u šumama, po grmlju i živicama, uz rijeke, potoke i kanale, od nizina do pretplaninskog pojasa. Razmnožava se sjemenom i vegetativno reznicama ljeti.

Etimologija

Ime roda Solanum potječe od latinske riječi solemen što znači smirujuć zbog ljekovitih svojstva nekih vrsta u rodu.^[1] Ime vrste dulcamara znači slatkogorak, što je isto kao i naš drugi narodni naziv, gorkoslad. Navodno je okus bobicama u početku gorak a žvakanjem postane sladak. Na stranim jezicima poznata je kao bittersweet nightshade, blue bindweed, (eng.), Bittersüße Nachtschatten (njem.), morelle douce-amère (fr.), morella rampicante (tal.), dulcamara (špa.), grenkoslad (slo.).

Upotreba

Svi dijelovi biljke su otrovni, sadrže alkaloide solanin, solanein i solacein, saponine, tanine itd. Simptomi trovanja su pečenje u grlu, proljev ili zatvor, glavobolja, grčevi, vrtoglavica i halucinacije, smetnje u govoru i naposljetku klijenut disanja.^[2] Posebno je otrovna nezrela bobica.

Za životinje na ispaši (govedo, konj, ovca) dokumentirana su smrtonosna otrovanja zeljastim dijelovima biljke i bobicama.^[3] Jedu je samo neke ptice koje tako rasprostranjuju sjemenke.

Galerija fotografija

Literatura

1. Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
2. Zvonimir Maretić, (1986.), Naše otrovne životinje i bilje, Zagreb: Stvarnost
3. Sergej Forenbacher, (1998.), Otrovne biljke i biljna otrovanja životinja, Zagreb: Školska knjiga
4. Radovan Domac, (1994.), Flora Hrvatske – Priručnik za određivanje bilja, Zagreb: Školska knjiga
5. Dario Kremer, Irena Krušić Tomaić, (2015.), Od sjemenke do ploda, Zagreb: Javna ustanova "Nacionalni park Sjeverni Velebit"
6. Sergej Forenbacher, (2001.), Velebit i njegov biljni svijet, Zagreb: Školska knjiga