Pasji trn Hippophae rhamnoides

Carstvo:
Odjeljak:
Magnoliophyta
Koljeno:
Magnoliopsida
Red:
Rhamnales
Porodica:
Vrsta:
Hippophae rhamnoides
Sinonimi:
Elaeagnus rhamnoides (L.) A.Nelson, Rhamnoides hippophae Moench

Karakteristike

Pasji trn ili vučji trn (Hippophae rhamnoides L.) je listopadni grm iz porodice zlolesina (Elaeagnaceae). Razgranat je, naraste do 6 metara visine. Kora je u mladosti glatka i siva, kasnije postane crvenosmeđa i raspucana. Korijen je snažan i dobro razvijen. Grane su crvenosmeđe, gole, uglate, prekrivene trnovima, mladi izboji su prekriveni srebrnastim ili kasnije smeđim ljuskama. Listovi su nasuprotni, duguljasti i uski, dugi 2-6 cm, cjelovitog ruba, prekriveni dlakama, na licu su sivozeleni a na naličju srebrnastosivi. Cvjetovi su dvodomni, sitni i neugledni, zelenkastožuti, skupljeni u guste cvatove na prošlogodišnjim mladicama. Cvatu u rano proljeće prije listanja ili istodobno. Muški cvjetovi su žuti, sastavljeni su od 4 prašnika i skupljeni u guste cvatove, ženski cvjetovi su žutozelenkasti, pojedinačni i gusto raspoređeni uzduž izboja. Nakon oprašivanja ženske biljke stvaraju se plodovi, oko 7-8 mm velike bobe koje sadrže jednu tamnosmeđu sjemenku dugu 4-5 mm. Dozrijevaju u kolovozu i rujnu, ostaju na grmu i nakon opadanja lišća.

Stanište

Rasprostranjen je u srednjoj i sjevernoj Europi, te zapadnoj i srednjoj Aziji. U Hrvatskoj je ga nalazimo uz pjeskovite riječne obale, ponajviše uz Dravu i Dunav. Kod nas se negdje smatra regionalno izumrlim, npr. prirodna staništa na vodotoku rijeke Drave uništena su zbog hidrotehničkih zahvata.[1]

Uzgoj

Uzgaja se kao ukrasni grm ili radi jestivih i ljekovitih plodova. Potreban mu je sunčan položaj, traži suho, siromašno, propusno i  pjeskovito tlo. Otporan je na sušu, gnojenje mu nije potrebno kao ni orezivanje, jedino ne trpi zadržavanje vode. Sporog je rasta. Ima jaku snagu izboja iz panja i žila, a zbog dobro razvijenog korijenskog sustava dobro veže tlo.

Razmnožava se sjemenom koje se sije ujesen i reznicama koje se uzimaju u proljeće, trebaju biti mlade, zelene, neodrvenjele grančice. Stavljamo ih u pijesak te presađujemo u rano ljeto. S obzirom na to da je dvodomna biljka, uz plodonosne ženske sadimo i muške grmove premda postoje i samooplodne sorte.

Medonosna je biljka, dobro medi i daje dosta peluda.

Etimologija

Latinsko ime roda Hippophae grčka je riječ i znači konjski sjaj, ili prema drugom izvoru konjsko oko (hippo – konj, phae – oko) jer se koristila kao ljekovito sredstvo očnih bolesti konja.[2] Ime vrste rhamnoides ukazuje na sličnost s krkavinama (Rhamnus). Na stranim jezicima poznati nazivi – sea buckthorn (eng.), sanddorn (njem.), l’argousier (franc.), el espino amarillo (špa.), l’olivella spinosa (tal.), navadni rakitovec (slo.).

Upotreba

Jestivi su plodovi, bogati su vitaminom C. Kiselog su okusa, sirovi nisu ukusni i smatraju se neupotrebljivim ali se prerađuju u maremlade i sokove. Iz plodova se može dobiti ulje bogato karotinom, vitaminom E i F, takvo ulje vrlo je cijenjeno u prirodnoj kozmetici. Svježi sok sadrži 200-400 mg% vitamina C, vitamine B1, B2, B6, E.[3]

Sjemenke su također bogate vitaminima.

Plodovi su i ukusna hrana raznim pticama.

Galerija fotografija

Podijeli