Pasji trn Hippophae rhamnoides

Carstvo:
Odjeljak:
Magnoliophyta
Koljeno:
Magnoliopsida
Red:
Rhamnales
Porodica:
Vrsta:
Hippophae rhamnoides
Sinonimi:
Elaeagnus rhamnoides (L.) A.Nelson, Rhamnoides hippophae Moench

Karakteristike

Pasji trn ili vučji trn (Hippophae rhamnoides L.) je listopadni grm iz porodice zlolesina (Elaeagnaceae). Razgranat je, naraste do 6 metara visine. Kora je u mladosti glatka i siva, kasnije postane crvenosmeđa i raspucana. Korijen je snažan i dobro razvijen. Grane su crvenosmeđe, gole, uglate, prekrivene trnovima, mladi izboji su prekriveni srebrnastim ili kasnije smeđim ljuskama. Listovi su nasuprotni, duguljasti i uski, dugi 2-6 cm, cjelovitog ruba, prekriveni dlakama, na licu su sivozeleni a na naličju srebrnastosivi. Cvjetovi su dvodomni, sitni i neugledni, zelenkastožuti, skupljeni u guste cvatove na prošlogodišnjim mladicama. Cvatu u rano proljeće prije listanja ili istodobno. Muški cvjetovi su žuti, sastavljeni su od 4 prašnika i skupljeni u guste cvatove, ženski cvjetovi su žutozelenkasti, pojedinačni i gusto raspoređeni uzduž izboja. Nakon oprašivanja ženske biljke stvaraju se plodovi, oko 7-8 mm velike bobe koje sadrže jednu tamnosmeđu sjemenku dugu 4-5 mm. Dozrijevaju u kolovozu i rujnu, ostaju na grmu i nakon opadanja lišća.

Stanište

Rasprostranjen je u srednjoj i sjevernoj Europi, te zapadnoj i srednjoj Aziji. U Hrvatskoj je ga nalazimo uz pjeskovite riječne obale, ponajviše uz Dravu i Dunav. Kod nas se negdje smatra regionalno izumrlim, npr. prirodna staništa na vodotoku rijeke Drave uništena su zbog hidrotehničkih zahvata.[1]

Uzgoj

Uzgaja se kao ukrasni grm ili radi jestivih i ljekovitih plodova. Potreban mu je sunčan položaj, traži suho, siromašno, propusno i  pjeskovito tlo. Otporan je na sušu, gnojenje mu nije potrebno kao ni orezivanje, jedino ne trpi zadržavanje vode. Sporog je rasta. Ima jaku snagu izboja iz panja i žila, a zbog dobro razvijenog korijenskog sustava dobro veže tlo.

Razmnožava se sjemenom koje se sije ujesen i reznicama koje se uzimaju u proljeće, trebaju biti mlade, zelene, neodrvenjele grančice. Stavljamo ih u pijesak te presađujemo u rano ljeto. Obzirom da je dvodomna biljka, uz plodonosne ženske sadimo i muške grmove.

Medonosna je biljka, dobro medi i daje dosta peluda.

Etimologija

Latinsko ime roda Hippophae grčka je riječ i znači konjski sjaj, ili prema drugom izvoru konjsko oko (hippo – konj, phae – oko) jer se koristila kao ljekovito sredstvo očnih bolesti konja.[2] Ime vrste rhamnoides ukazuje na sličnost s krkavinama (Rhamnus). Na stranim jezicima poznati nazivi – sea buckthorn (eng.), sanddorn (njem.), l’argousier (franc.), el espino amarillo (špa.), l’olivella spinosa (tal.), (slo.).

Upotreba

Jestivi su plodovi, bogati su vitaminom C. Kiselog su okusa, sirovi nisu ukusni i smatraju se neupotrebljivim ali se prerađuju u maremlade i sokove. Iz plodova se može dobiti ulje bogato karotinom, vitaminom E i F, takvo ulje vrlo je cijenjeno u prirodnoj kozmetici. Svježi sok sadrži 200-400 mg% vitamina C, vitamine B1, B2, B6, E.[3]

Sjemenke su također bogate vitaminima.

Plodovi su i ukusna hrana raznim pticama.

Galerija fotografija

Podijeli