Paprena mliječnica Lactarius piperatus

Carstvo:
Odjeljak:
Basidiomycota
Koljeno:
Agaricomycetes
Red:
Russulales
Porodica:
Vrsta:
Lactarius piperatus
Sinonimi:
Agaricus piperatus L., Lactifluus piperatus (L.) Roussel, Lactifluus piperatus (L.) Kuntze, Agaricus piperatus Scop., Galorrheus piperatus (Scop.) P. Kumm.

Karakteristike

Paprena mliječnica (Lactarius piperatus (L.) Pers.) je vrsta jestive gljive iz porodice Russulaceae. Klobuk je bijel, u početku izbočen, kasnije postane ljevkasto ulegnut, jako mesnat, gol, gladak, suh, za suhog vremena može ispucati, širok 5-15 cm. Listići su bijeli, kasnije bijeložućkasti, jako tanki i gusti, malo se spuštaju niz stručak. Stručak je bijel, valjkast, u donjem dijelu malo uži, može biti uvijen, pun, tvrd, gol, gladak, visok 2-7 cm, promjera 1-3 cm. Meso je bijelo, na prerezu zelenastoplavih mrlja i pušta bijeli mliječni sok koji ne mijenja boju, čvrsto i kruto, bez mirisa, jako ljutog okusa. Spore su jajolike, bradavičaste, otisak je bijele boje.

Stanište

Rasprostranjena je u Europi i Sjevernoj Americi, u Australiji se smatra unešenom. Staništa su bjelogorične i miješane šume (bukva, grab). Često raste pojedinačno ili u skupinama od kraja proljeća do kasne jeseni.

Etimologija

Naziv roda Lactarius potječe od latinske riječi lac (mlijeko), zbog mliječnog soka koju gljive izlučuju kada se prerežu ili oštete.[1] Ime vrste piperatus latinska je riječ, ukazuje na papren okus. Nazivi mliječ i mliječnica potječu od starog narodnog naziva mlèch koji je hrvatski jezikoslovac i redovnik pavlin Ivan Belostenec (1594. – 1675.) zabilježio u svom tada neobjavljenom rječniku, a kojeg su tek 1740. godine, dosta dugo nakon njegove smrti dovršili i priredili za tisak njegovi suradnici pavlini.[2] Na stranim jezicima nazivi su peppery milkcap (eng.), Langstielige Pfeffer-Milchling, Schlanker Pfeffer-Milchling (njem.), lactaire poivré (fr.), lattario controverso (tal.), lactario picante (špa.), poprova mlečnica (slo.).

Upotreba

Jestiva je gljiva, premda izrazito ljuta, u sirovom obliku može jako iritirati jezik a i na ovlaženoj koži peče. Bolja je ako se kuha te miješa s drugim gljivama i jelima, a može se sušiti, mljeti i koristiti kao začin.

Galerija fotografija

Podijeli