Pakujac Aquilegia

Carstvo:
Red:
Ranunculales
Porodica:

Karakteristike

Pakujac (Aquilegia) je zeljasta trajna biljka iz porodice žabnjaka (Ranunculaceae). Listovi su plavo-zelene boje, zaobljeni i sitno razdijeljeni. Zvonasti cvjetovi pojavljuju se od proljeća do ljeta. Cvate u plavoj boji i od nje su dobivene brojne sorte za uzgoj. Tako se mogu naći razne boje kultiviranog pakujca, kao što su; bijela, plava, tamnocrvena, ljubičasta, ružičasta, žuta… Cvate od travnja do lipnja kada ih posjećuju brojni kukci. Pčele skupljaju pelud, a nektar uzimaju samo kada bumbari progrizu ostrugu i oslobode im put.[1]

Etimologija

Latinsko ime roda Aquilegia potječe od latinske riječi aquille, orao, jer cvijet podsjeća na orlove kandže. Prema drugom izvoru potječe od riječi aqua (voda) i legere (skupljati), jer se poslije kiše voda skuplja u cvijetu i pazušcima listova.[2]

Klima i stanište

Pakujac dobro uspijeva u svijetloj polusjeni, mada raste i na suncu. Voli vlažno, dobro drenirano, humusno tlo. Samoniklu vrstu obični pakujac (Aquilegia vulgaris) možemo naći u prirodi kako raste u svijetlim listopadnim šumama, uz rubove šuma i šikara ili na livadama.

Uzgoj

Sijemo ga u ožujku i travnju. Nakon što razvije prvi par listova presađujemo ga u pojedinačne posudice. Ujesen se može presaditi na gredicu. Najčešće cvjeta druge godine, međutim ukoliko je rano posađen može procvasti iste godine. Dobro ga je malo udaljiti od drugog bilja jer usporava njihov razvoj.

U proljeće ga prihranjujemo a ljeti redovito zalijevamo.

Cvjetovi su kratkoga vijeka. Kako bi produljili cvatnju potrebno je uklanjati ocvale cvjetove. Sredinom ljeta, primjerice u srpnju, biljku možemo skroz orezati da ostane samo desetak centimetara iznad tla. Režemo stapke i lišće,  uklonimo korov, prihranimo biljku i lagano okopamo. Na taj način biljka će se obnoviti, ponovo će potjerati zdravi zeleni listovi te će još jednom procvasti u rujnu.

Često se sam zasijava, no ukoliko imamo više vrsta pakujca one se međusobno križaju tako da mlade biljke neće imati osobine majke. Zimi nadzemni dio odumire, no potjera ponovo u proljeće.

Važno je napomenuti da se biljka ne smije dijeliti!

Vrste

  • Aquilegia vulgaris (obični pakujac) – cvjeta od početka ljeta. Cvjetovi mogu biti ružičasti, crveni, grimizini i bijeli. Naraste do 1 m u visinu
  • Aquilegia coerulea (brdski pakujac) – cvjetovi su okrenuti prema gore, čine ih bijeli lapovi te latice raznih nijansi modre boje. Cvjeta od kraja proljeća do sredine ljeta. Visine je od 60 do 80 cm.
  • Aquilegia chrysantha – cvjeta početkom ljeta cvjetovima žutih nijansi. Naraste preko 1 m u visinu.
  • Aquilegia canadensis (kanadski pakujac) – cvjetovi su žutocrvene boje. Cvjeta početkom ljeta. Naraste od 60-90 cm u visinu.
  • Aquilegia flabellata – visine do 25 cm. Cvjetovi su svijetlomodri ili svijetloružičasti.

Upotreba

Pakujac je otrovna biljka, svi dijelovi sadrže glikozid koji izazivaju proljev, udaranje srca i suženje zjenice.[3]

Galerija fotografija

Podijeli