Ognjičina
Lapsana communis
Karakteristike
Obična ognjičina (Lapsana communis L.) je trajna zeljasta biljka iz porodice glavočika (Asteraceae). Stabljika je uspravna, razgranata, tanka, malo dlakava, izlučuje mliječni sok, visoka 30-120 cm. Listovi su naizmjenični, prizemni listovi su razdijeljeni, vršni režanj je krupan, rijetko su nazubljenih rubova i imaju dužu peteljku, gornji su ovalni ili lancetasti, cjelovitih rubova ili malo nazubljenkraću. Cvjetovi su združeni u glavice velike 1-2 cm koji su skupljeni u rahle metličaste cvatove, Cvjetovi imaju 8-15 jezičastih cvjetova s 5 zubaca na vrhu. Prašnika je 5. Ovoj je okružen s 8-10 golih listova, listići u osnovnom dijelu su vrlo kratki i ovalni, drugi su dugi, linearni. Cvate od svibnja do rujna a otvoreni su u jutarnjim satima. Plod je goli ahenij bez papusa.
Stanište
Rasprostranjena je u Europi i jugozapadnoj Europi, udomaćena je u Sjevernoj Americi. Raste na tlu bogatim dušikom, u šumama, na orboncima, u vrtovima, kraj putova, od nizina do gorskog pojasa.
Etimologija
Naziv roda možda potječe od grčke riječi lapazo (čistiti).[1] Ime vrste communis znači uobičajen, čest. Na stranim jezicima nazivi su common nipplewort (eng.), Gemeiner Rainkohl, Gewöhnlicher Rainkohl (njem.), lampsane commune, herbe-aux-mamelles (fr.), lassana (tal.), navadni kolenček (slo.).
Upotreba
Jestivi su mladi listovi skupljeni u rozetu prije razvoja stabljike ili mladi listovi na stabljici prije nego što cvjetovi procvatu. Mogu se konzumirati sirovi u salatama, termički obrađeni za jelo ili kao čaj. Sadrže karotin i malo vitamina C.[2]
Kalendar branja
Tablica prikazuje okvirno vrijeme sakupljanja pojedinih dijelova biljke prema mjesecima kroz cijelu godinu.
Galerija fotografija
Literatura
- Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
- Ljubiša Grlić, (1990.), Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, Zagreb: August Cesarec
- Sergej Forenbacher, (2001.), Velebit i njegov biljni svijet, Zagreb: Školska knjiga
