Obični lopuh Petasites hybridus

Carstvo:
Red:
Asterales
Porodica:
Vrsta:
Petasites hybridus
Sinonimi:
Petasites officinalis L., Petasites officinalis Moench, Tussilago hybrida L., Tussilago petasites L..

Karakteristike

Obični lopuh (Petasites hybridus (L.) P.Gaertn., B.Mey. et Schreb.) je trajna zeljasta biljka iz porodica glavočika (Asteraceae). Podanak je gomoljast, snažan i razgranat, korijen je snažnog i neugodnog mirisa. Stabljike su visoke do 70 cm, gusto obrasle velikim i širokim listovima. Listovi su prizemni, široko srcasti ili bubrežasti, veliki do 60 cm, nazubljena ruba, malo ušiljeni, u početku su na naličju sivo pustenaste a kasnije ogole, nalaze se na do 1 m dugim peteljkama koje su na osnovi okriljene. Cvate u rano proljeće prije listanja, čak i kroz snijeg. Cvjetovi su mali, crvenkasti, nalaze se u malim cvjetnim glavicama koji rastu na vrhu stabljika skupljeni u grozdaste skupine. Razlikuju se cvatovi, u jednima se nalaze muški a u drugima ženski cvjetovi. Posjećuju ih pčele koje sakupljaju nektar i pelud. Plod ima bjelkasti papus.

Stanište

Prirodno je rasprostranjen u cijeloj Europi i sjevernoj Aziji, udomaćen je u nekim područjima Sjeverne Amerike. Raste u velikim i gustim skupinama najčešće na umjereno toplim i vlažnim tlima bogatim dušikom, raste uz rijeke i potoke, na vlažnim livadama i u vlažnim šumama. Razmnožava se dijeljenjem rizoma u rano proljeće.

Etimologija

Latinsko ime roda Petasites potječe od riječi petasus (šešir širokog oboda), zbog velikih listova.[1] Na stranim jezicima nazivi su butterbur, bog rhubarb, Devil’s hat, pestilence wort (eng.), Gewöhnliche Pestwurz, Bach-Pestwurz, Rote Pestwurz (njem.), grand pétasite, chapelière, grand pas d’âne (fr.), farfaraccio maggiore (tal.), navadni repuh, zdravilni repuh, lapuh (slo.).

Upotreba

Mladi listovi i njihove peteljke su uvjetno jestivi, gorki su i lošeg okusa a zbog sadržaja alkaloida i saponozida ne preporuča se veća konzumacija. Sadrže mangan, vitamin C i karotin.[2]

U narodnoj medicini ljekoviti su listovi i korijen. Listovi se sakupljaju bez peteljki dok još nisu potpuno razvijeni a korijen na samom kraju zime prije nego stabljika potpuno naraste.

Najznačajnija je njegova upotreba protiv alergija i migrena za čiji najefikasniji tretman se pije preventivno.

  • 1 žličica listova prelije se šalicom vruće vode, procijedi i pije 2-3 šalice dnevno.
  • 1 žličica korijena namoči se par sati, kuha 5 minuta, procijedi te također pije 2-3 šalice dnevno.

Također povoljno djeluje kod prehlada, za izazivanje znojenja i protiv zaraznih bolesti – u prošlosti se koristio i protiv kuge.

Zbog alkaloida kojeg sadrži nije preporučljiva upotreba duža od mjesec dana.

Galerija fotografija

Podijeli