Obična smreka Picea abies

Carstvo:
Red:
Pinales
Porodica:
Rod:
Vrsta:
Picea abies
Sinonimi:
Abies alpestris Brügger, Picea excelsa (Lam.) Link, Pinus excelsa Lam., Pinus abies L.

Karakteristike

Visoka ili obična smreka (Picea abies (L.) Karsten) je zimzeleno stablo iz porodice borovki (Pinaceae). Stablo je uspravno, pravilno razgranato, naraste do 55 metara visine. Grane su smještene pršljenasto i malo su povijene. Krošnja je uska, piramidalna, pravilno razgranata i s ušiljenim vrhom. Korijen je plitak i bez glavne žile, stvara brojne bočne izboje. Promjer debla iznosi do 1 metar. Kora je tanka, u mladosti glatka i siva, u starijoj dobi tamnocrvena i ljušti se u okruglastim ljuskama. Pupovi su tamnonarančaste boje, jajasti i zašiljeni, nisu smolasti. Iglice su oko grančica su ravnomjereno spiralno raspoređene, šiljaste, plosnate, četverobridne, duge 10-25 mm, široke oko 1 mm, imaju kratku peteljku, na stablu se zadržavaju 5-7 godina a nakon što otpadnu ostavljaju hrapavu grančicu. Cvjetovi su jednodomni (muški i ženski cvjetovi nalaze se na istom stablu), cvatu od travnja do lipnja. Muški cvjetovi su crvenkasti do crvenožuti, jajastoduguljasti, dugi oko 2 cm, rastu između iglica na prošlogodišnjim granama. Ženski cvjetovi su grimizne boje i u početku uspravni, no kako češeri rastu nakon oplodnje postanu viseći i smeđi, dugi su do 18 cm, široki oko 4 cm, rastu na vrhu prošlogodišnjih grana, građeni su od većeg broja spiralno posloženih plodnih ljusaka koje imaju dva sjemena zametka pri osnovi i pokriveni su pokrovnim ljuskama. Dozrijevaju u rujnu i listopadu a kada se otvore, sjemenke ispadnu a i sami češeri cijeli padaju na tlo. Sjemenke su jajaste i tamnosmeđe, duge oko 4 mm, sa krilcem dugim oko 13 mm.

Vrlo je varijabilna vrsta, te je opisano mnogo formi i kultivara koji se uglavnom razlikuju prema obliku rasta, po iglicama i češerima.

Stanište

Rasprostranjena je u sjevernoj Europi, te na brdskim i planinskim područjima srednje i južne Europe. Sadi se radi potrebe drvne industrije, no i kao ukrasno stablo u dvorištima i parkovima. Razmnožava se sjemenom i vegetativno reznicama u kasno ljeto. Odgovara joj svježe, rahlo, humusno i kiselo tlo. Dobro podnosi zasjenu, hladne temperature i sušu, može ju se orezivati. Zbog plitkog korijena nije ju dobro saditi na mjestima koja nisu zaštićena od snažnih naleta vjetrova. U sklopu šume cvate nakon 30-50 godina.

Medenje

Na mladim izbojima u travnju i svibnju biljne uši izlučuju medenu rosu koja privlači pčele. Takav pčelinji med naziva se medun, tamne je boje, gust i brzo se kristalizira. Izrazito je cijenjen jer sadrži mnogo minerala.[1]

Etimologija

Ime roda Picea potječe od latinske riječi pix (smola), zbog smolastih izlučevina.[2] Na stranim jezicima nazivi su Norway spruce (eng.), Gemeine Fichte, Gewöhnliche Fichte, Rotfichte, Rottanne (njem.), épicéa commun, épinette de Norvège (fr.), peccio, abete rosso (tal.), pícea común, pícea de Noruega, abeto rojo (špa.), abeto-falso, espruce-da-Noruega (port.), navadna smreka (slo.), obična smrča (sr.).

Upotreba

Mlade iglice bogate su vitaminom C (250-300 mg%), može ih se konzumirati kao zdravu proljetnu grickalicu, koristiti za pripremanje čaja ili izradu sirupa. Smola se može žvakati kao žvakaća guma. Jestiv i unutrašnji dio kore (kambij) koji se može osušiti i samljeti te koristiti kao dodatak brašnu.[3][4]

Drvo smreke koristi se za izradu namještaja i gudačkih instrumenata, kvalitetno je zbog lijepih godova i visokog stupnja glatkoće u obradi. U izradi košnica smatra se najkvalitetnijim drvom.

Galerija fotografija

Podijeli