Noćurak
Oenothera biennis
Karakteristike
Noćurak (Oenothea biennis L.) je dvogodišnja zeljasta biljka iz porodice pupoljki (Onagraceae). Stabljika je uspravna, nerazgranata ili razgranata u gornjem dijelu, bridasta, dlakava, naraste do visine 1,5 metara. Korijen je mesnat, čvrst, dug oko 15 cm, bijele boje, dok je pri gornjem debljem dijelu crvenkaste boje. U prvoj godini razvija rozeta listova a u drugoj godini visoka stabljika. Prizemni listovi su jajasti i sjedeći, oni na stabljici su duguljasto lancetasti, dugi do 10 cm, slabo nazubljeni, dlakavi, imaju kratku peteljku ili su skoro sjedeći. Cvjetovi su veliki, dugi oko 3 cm, pojedinačni, žuti, mirisni na med, rastu u pazušcima listova. Građeni su od 4 obrnuto jajolike, žute latice, lapova ima 4 i lancetastog su oblika. Prašnika je 8, plodnica je podrasla i četverodijelna. Cvjetovi se otvaraju noću da bi već u zoru bili osušeni i tako se svaki dan rađaju novi. Plod je dlakav, do 3 cm dug tobolac sa tamnosivim do crvenosmeđim sjemenkama. Stvaraju se preko 500 sjemenki koje zadržavaju sposobnost klijanja i nakon 60 godina.[1]
Stanište
Noćurak je porijeklom iz Sjeverne Amerike, u Europu je 1619. godine unešen kao ukrasna biljka za botanički vrt u Padovi. Danas je široko udomaćena u umjerenim i suptropskim područjima Europe, Azije i Australije. U Hrvatskoj se prvi puta navodi 1902. godine za područje Zagreba.[2] U divljini ga nalazimo kao korov na ruderalnim staništima, na šljunkovitim mjestima. Često se kultivira kao ukrasna biljka.
Dobra je medonosna biljka, pčelama daje nektar i pelud.
Na primjerku noćurka nizozemski botaničar i jedan od prvih genetičara Hugo de Vries 1886. godine potvrdio je Mendelov zakon o naslijeđivanju i izmislio termin mutacije uočivši kako se noćurak međusobno oplođuje i tako stvara razne varijacije.
Uzgoj
Noćurak razmnožavamo sjetvom sjemena u proljeće ili rano ljeto. U uzgoju nema naročite zahtjeve a jednom posađen dalje sam i zasije. Nije mu potrebna briga, otporan je na suho tlo i sušu, a i siromašna zemljišta mu ne smetaju. Odgovara mu puno sunca a poželjno je da je tlo dobro drenirano kako se ne bi pojavila trulež korijena.
Etimologija
Latinsko ime roda Oenothera složenica je od starogrčkih riječi oinos (vino) i thera (želja ili tražiti, loviti). Naziv je danas nepoznatoj biljci u rodu dao otac botanike i Aristotelov učenik Teofrast (371. – 287. pr. n. e.) no točno značenje nije poznato. Korijenje je možda služilo da uz pomoć vina smiri životinje ili je dalo želju za pijenjem vina. Naziv je preuzeo Carl Linnaeus (1707. – 1778.) prilikom klasificiranja biljke. Biennis znači dvije godine te opisuje razvojni ciklus biljke. Naš naziv noćurak ukazuje na cvjetanje biljke zalaskom sunca a engleski naziv joj je evening primrose (jutarnja prva ruža). Drugi nazivi su Gemeine Nachtkerze (njem)., enagra comune (tal.), onagre bisannuelle (fr.), onagra común (špa.), dvoletni svetlin (slo.).
Upotreba
Kod noćurka upotrebljivo je baš sve.
Mladi listovi skupljeni u prizemnoj rozeti su jestivi, koriste se sirovi ili se kuhaju kao varivo. Sadrže 50-120 mg% vitamina C. Jestive su i latice koje su vrlo blagog-slatkastog okusa, te korijen koji sadrži vitamin C a sakuplja se od kasne jeseni prve godine do idućeg proljeća. U literaturi se navodi kao slatkast, no nama kuhan je bio žilav i neukusan. Priprema se 20-30 min dugim kuhanjem uz dvostruko mijenjanje vode.[3]
Od sjemenki se dobiva vrlo cijenjeno ulje bogato nezasićenim masnim kiselinama, pogotovo značajno zbog visokog (9%) udjela gama-linolenske kiseline (GLA). Ulje se može naći u dućanima zdrave hrane i ljekarnama kao dodatak prehrani. Vrlo je cijenjeno a koristi se kod tretmana povišene razine kolesterola, srčanih bolesti, dermatoloških problema i raznih upalnih procesa.
Kalendar branja
Tablica prikazuje okvirno vrijeme sakupljanja pojedinih dijelova biljke prema mjesecima kroz cijelu godinu.
