Nar

Karakteristike

Nar ili mogranj (Punica granatum L.) je listopadni grm ili niže stablo iz porodice mogranja (Punicaceae). Naraste do 4 m visine. Grane su uspravne, razgranate, nekad trnovite, kora je u početku crvenkaste boje, kasnije postanu siva i ljušti se u tankim trakama. Korijen je dobro razvijen. Pupovi su sitni, dugi oko 1-1,5 mm, ušiljeni, tamnosmeđe boje. Listovi su nasuprotni, smješteni na kratkim peteljkama, obrnuto su jajasti, suženi u osnovi, tupi na vrhu, cjelovitog ruba, sjajni, dugi 3-8 cm, široki 0,5-1,5 cm. Cvjetovi su dvospolni, jednodomni, crveni, veliki oko 3 cm, skupljeni po 1-3, smješteni su u pazušcima listova ili na vrhovima grana. Ocvijeće je dvostruko, vjenčić čine 5-8 velikih, jarko crvenih latica, čaška je građena od 5-8 kratkih lapova, plodnica je podrasla, prašnici su mnogobrojni, plodnica ima mnogo sjemenih zametaka. Cvatu u lipnju i srpnju. Plod je velik, okruglast, kožastog omotača, sadrži brojne crvenkaste, tupo bridaste sjemenke veličine kukuruza koje su skupljene u gromadama i međusobno ograđene bijelom i tankom pregradom. Dozrijeva u listopadu, ostaje na stablu sve do zime.

Dobra je medonosna biljka, pčele sakupljaju nektar i pelud.

Stanište

Raste na području oko Mediterana, u južnoj i jugoistočnoj Aziji, u Australiji i Južnoj Americi. Kod nas ga ima u Dalmaciji. Nalazimo ga u šikarama i na kamenarskim mjestima, a uzgaja se kao voćka ili kao ukrasno stablo. Na kontintentalnom području ne daje plod, no zbog ukrasnih cvjetova ponegdje se ipak sadi. Razmnožavanje se vrši sjemenom, margotiranjem krajem proljeća ili uzimanjem odrvenjelih reznica.

Od ukrasnih formi poznat je ‘Pleniflora‘ čiji cvjetovi su puni, crvene boje, grm je vrlo dekorativan. Može se uzgajati i kao sobna biljka, primjerice forma ‘Nana‘ patuljasti je kultivar koji naraste tek do 60 cm visine.

Etimologija

Latinsko ime roda Punica dano je jer prema Pliniju najbolji plodovi nara su iz područja Punije (Kartaga, današnji Tunis), zvao ih je malum punicum (puniška jabuka).^[1] Ime vrste granatum znači sa zrnima (granatus).^[2] Na stranim jezicima nazivi su pomegranate (eng.), Granatapfel, Grenadine (njem.), grenadier commun (fr.), melograno (tal.), granado (špa.), granatovec, granatno jabolko (slo.).

Upotreba

Jestive su sjemenke u plodovima. Ukusne su, kiselkastog okusa, bogate su vitaminom C, jedina mana je da ih je gnjavaža čistiti.

Kora stabla, grana i korijena je otrovna.^[3]

Kalendar branja

Tablica prikazuje okvirno vrijeme sakupljanja pojedinih dijelova biljke prema mjesecima kroz cijelu godinu.

Galerija fotografija

Literatura

1. Paola Lanzara, Mariella Pizzetti, Francesco De Marco, Hugh Young, (1978.), Simon & Schuster’s Guide to Trees: A Field Guide to Conifers, Palms, Broadleafs, Fruits, Flowering Trees, and Trees of Economic Importance, New York: Simon and Schuster
2. Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
3. Ljubiša Grlić, (1990.), Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, Zagreb: August Cesarec
4. Čedomil Šilić, (1990.), Atlas drveća i grmlja, Sarajevo: Svjetlost