Morska šparoga
Salicornia europaea
Karakteristike
Morska šparoga, meka caklenjača ili omaga (Salicornia europaea L.) je jednogodišnja ili dvogodišnja biljka iz porodice štirovki (Amaranthaceae). Stabljika je uspravna, mesnata, gola, člankovita, snažno razgranata od osnove, niskog rasta, tek do 30 cm visoka. Njezini izdanci su nasuprotni, sastavljeni su od mnogobrojnih valjkastih članaka koji prvi vrhu postaju sve tanji, u početku su zeleni a prema kraju ljeta postaju crvenkasti. Cvjetovi se nalaze u pazušcima listova, sitni su, zeleni, prašnici su žuti. Cvate u kolovozu i rujnu. Sjemenke su duge tek 1,5 mm.
Stanište
Rasprostranjena je u Europi gdje raste uz more na obalama, na kamenima i drugim staništima bogatim soli.
Etimologija
Naziv roda Salicornia potječe od latinske riječi sal (sol, soljenje) i cornu (rog), zbog staništa biljke jer često raste na slanim mjestima te ima razgranate izdanke koji izgledaju poput rogova. Naziv morska šparoga dan je samo zbog sličnosti korištenja biljke, sama biljka nije u srodnosti sa pravim šparogama (Asparagus officinalis). Na stranim jezicima nazivi su marsh samphire, common glasswort (eng.), salicorne d’Europe (fr.), salicornia europea (tal.), navadni osočnik (slo.), motrika (sr.).
Upotreba
Jestivi su mladi mekani izdanci, mesnati su i slanog okusa. Sadrže sol, oksalne kiseline, vitamin C, karotin. Jedu se kuhani kao povrće, koriste se kao prilog drugim jelima ili se kisele kao krastavci. Stariji izdanci su vlaknasti i gorki i ako se beru bolje ih je prvo blanširati (kratko prokuhati u kipućoj vodi, a zatim odmah potopiti u hladnu vodu). Kad se izdanci uberu, poželjno ih je čim prije svježe koristiti jer ne mogu stajati duže od dva dana u frižideru.
Galerija fotografija
Literatura
- Ljubiša Grlić, (1990.), Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, Zagreb: August Cesarec
