Modra biserka Lithospermum purpurocaeruleum

Carstvo:
Red:
Boraginales
Porodica:
Vrsta:
Lithospermum purpurocaeruleum
Sinonimi:
Aegonychon purpurocaeruleum (L.) Holub, Buglossoides purpurocaeruleum (L.) I.M. Johnst., Margarospermum purpurocaeruleum (L.) Opiz

Karakteristike

Modra biserka ili modro vrapčje sjeme (Lithospermum purpurocaeruleum L.) je trajna zeljasta biljka iz porodice boražina (Boraginaceae). Stabljika je uspravna, jednostavna ili na vrhu kratko razgranata, okrugla, gusto prekrivena stršećim dlakama, visoka 20-60 cm. Ima polegnute, sterilne izdanke pomoću kojih se zakorijenjuje. Podanak je razgranat, ukošen, drvenast. Listovi su tamnozeleni, lancetasti do usko eliptični, dugi 4-8 cm, široki do 1,5 cm, cjelovitog ruba i na rubovima trepavičasto dlakavi, donji listovi imaju kratku peteljku, gornji su sjedeći. Cvjetovi su dvospolni, skupljeni u guste cvatove na vrhovima stabljika. Vjenčić je promjera 1-1,5 cm, duži od čaške, purpurne ili kasnije tamnomodre boje, s vanjske strane je dlakav. Cvate od travnja lipnja. Plodovi su sjajne, glatke, bijele, jako tvrde kapsule promjera 4-5 mm, ostaju na stabljici često i preko zime.

Stanište

Rasprostranjena je u srednjoj i južnoj Europi, u zapadnoj i jugozapadnoj Aziji. Raste na polusjenovitim mjestima, u toplim i suhim šumama, u šumskim čistinama, na rubovima šuma, u šikarama. Raste na umjereno suhim, humusnim, vapnenačkim, slabo bazičnim do slabo kiselim tlima od nizina do 1800 m nadmorske visine.

Etimologija

Naziv roda Lithospermum znači kameno sjeme zbog velike tvrdoće sjemena, potječe od riječi lithos (stijena, kamen) i sperma (sjeme).[1] Ime vrste purpurocaeruleum potječe od latinskih riječi purpureus (purpuran) i caeruleus (modar), prema boji cvjetova. Na stranim jezicima nazivi su purple gromwell (eng.), Blauroter Steinsame, Purpurblauer Steinsame (njem.), grémil pourpre bleu (fr.), erba-perla azzurra (tal.), aljófar derramada, lengua de pedrisca, mijo del sol de la flor azul (špa.), škrlatnomodri železnik (slo.).

Galerija fotografija

Podijeli