Mirisavi kukurijek
Helleborus odorus
Karakteristike
Mirisavi kukurijek (Helleborus odorus Waldst. et Kit. ex Willd.) je višegodišnja zeljasta biljka iz porodice žabnjaka (Ranunculaceae). Stabljika je uspravna, gola, u gornjem dijelu malo razgranata, naraste do 60 cm visine. Listovi su zimzeleni, nalaze se na dugoj dršci, dlanasto su razdijeljeni na 5-11 jajasto lancetastih režnjeva koji su sitno nazubljenih rubova, na naličju su istaknutih žila.Cvjetovi su dvospolni, krupni, promjera 4-7 cm, ugodnog mirisa. Građeni su od blijedožutih do zeleni listića, ugodnog su mirisa. Prašnici su mnogobrojni, svijetložute boje. Cvatu od veljače do travnja. Plod je mjehur koji sadrži više sjajnih, crnih sjemenki.
Jedna je od prvih biljaka koje kukci salijeću, pčele na cvjetovima sakupljaju nektar i pelud.
Stanište
Rasprostranjen je u srednjoj, istočnoj i južnoj Europi, u zapadnoj Aziji. Raste na rubovima šuma, u svijetlim šumama i šumskim čistinama, u šikarama, u nizinskom i brdskom pojasu. Zaštićena je biljka.[1]
Etimologija
Latinsko ime roda Helleborus potječe od grčke riječi helo (smrtonosan sam) i bora (jelo), zbog otrovnosti. Ime vrste odorus znači mirisan, ukazuje na ugodan miris cvjetova.[2] Na stranim jezicima nazivi su Wohlriechende Nieswurz, Duftende Nieswurz (njem.), blagodišeči teloh (slo.).
Galerija fotografija
Literatura
- Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, (2013.), Narodne Novine 144/2013, Pravilnik o strogo zaštićenim vrstama
- Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
- Čedomil Šilić, (1987.), Šumske zeljaste biljke, Sarajevo: Svjetlost
