Milica Gratiola officinalis

Red:
Lamiales
Vrsta:
Gratiola officinalis
Sinonimi:
Gratiola meonantha Samp.

Karakteristike

Milica (Gratiola officinalis L.) je zeljasta trajna biljka iz porodice zijevalica (Scrophulariaceae). Stabljika je uspravna, šuplja, četverobridna, gola, većinom nerazgranata. Naraste do 60 cm visine. Listovi su nasuprotni, sjedeći, lancetastog oblika, rijetko nazubljenih rubova, dugi oko 2 cm, široki oko 0,5 cm. Cvjetovi su pojedinačni, dvospolni, nisu mirisni, nalaze se na dugim stapkama u pazušcima listova. Ocvijeće se sastoji od zelene čaške s nekoliko zubaca i bijelog ili blijedo ljubičastog vjenčića koji je u unutrašnjosti žut, gornja usna je dlakava. U cvatu su dva sterilna i dva fertilna prašnika, te tučak s nadraslom plodnicom. Cvate od lipnja do kolovoza. Plod je jajolika smeđa kapsula koji sadrži brojne sitne sjemenke.

Stanište

Rasprostranjena je u Europi, središnjoj Aziji i Sjevernoj Americi. Raste na vlažnim staništima bogatim dušikom, na livadama i uz močvare, u vodama dubine do 10 cm. Zaštićena je biljka. Smatra se ugroženom u okolnim zemljama (Austrija, Švicarska Njemačka). Uzgaja se kao ukrasna biljka.

Etimologija

Naziv roda Gratiola dolazi od latinske riječi gratia (milost), jer se biljka smatrala božjom milosti zbog ljekovitih svojstava.[1] Ime vrste officinalis bilo je uobičajen naziv za biljke koje su se smatrale ljekovitima. Na stranim jezicima nazivi su gratiole, common hedgehyssop, herb of grace (eng.), Gottes-Gnadenkraut (njem.), gratiole officinale (fr.), graziola, stanca-cavalli, graziella (tal.), cinifólio, erva-do-pobre, gracíola-das-boticas (port.), navadna božja milost (slo.), proljevak (sr.).

Rod sadrži preko 100 vrsta, milica je jedina vrsta zabilježena u našoj flori.

Upotreba

Otrovna je biljka, sadrži srčanoaktivne glikozide graciolin i graciotoksin koji je uske terapeutske doze zbog čega je razlika između lijeka i otrova vrlo mala. Simptomi trovanja su povraćanje, krvavi proljev, smetnje vida, usporen ritam srca, teško disanje, kod težih slučajeva dolazi do oštećenja bubrega.[2] U prošlosti se u narodnoj medicini koristila kao kao sredstvo za povraćanje i laksativ.

Za životinje na ispaši također je opasna.

Galerija fotografija

Podijeli