Matsuo Basho
1644. - 1694.
Matsuo Basho (1644. – 1694.)
Najznačajniji japanski haiku pjesnik. Obožavan je zbog jednostavnosti i jasnoće. Promatrajući prirodu doživljavao je nadahnuće i poezijom ukazuje na uzvišenost malih stvari.
Rođen je kao Matsuo Munefusa 1644. pokraj Uena. Živio je kao samuraj služeći Todu Yoshitadu s kojim je dijelio ljubav prema poeziji. Kada je Yoshitada umro, Basho je napustio život samuraja te je otišao živjeti u Edo skladajući haiku. Prakticirao je zen meditaciju i mnogo je putovao, a živio je zahvaljujući darovima svojih učenika.
Haiku
Prastari ribnjak…
jedna žaba iskoči
– zvuk vode.
Pored živice
– pogledaš li pažljivo:
Cvat rusomače!
Vidio sam prvi snijeg.
Tog jutra zaboravih
Da lice umijem.
Noć proljetna.
Stabla trešnjina: s trešnjinih stabala
Zora silazi.
Pejzaž proljeća
upravo je pripravljen:
Mjesec; cvat šljive.
Usred bresaka
što posvud su u cvatu –
procvala trešnja.
U mirisu cvijeta šljive
granulo je Sunce
na brdskom puteljku.
Iscrpljen dođoh
tražeći prenočište –
Cvat glicinije!
Već čitav dug dan
pjeva ševa – pjeva, al’
nije joj dosta.
O, ljetne trave –
preostale od snova
hrabrih ratnika.
Maleni račić
penje mi se uz nogu
u bistroj vodi.
Čak i bez kape
na toj kiši što sipi
– dobro je, dobro.
Ja sam čovjek što
doručkuje gledajuć
cvjetove slaka.
Biljka banane u oluji;
Kiša se cijedi u kabao. –
Noćas ih slušam.
Godina minu –
šešir, slamnate sandale
i sada nosim.
Uz gorsku stazu –
nameću se, dražesno
te ljubičice!
