Martinčica Infundibulicybe geotropa

Carstvo:
Odjeljak:
Basidiomycota
Koljeno:
Agaricomycetes
Red:
Agaricales
Vrsta:
Infundibulicybe geotropa
Sinonimi:
Geotropus Agaricus Bull., Agaricus pileolarius Sowerby, Clitocybe geotropa (Bull.) Quel., Omphalia geotropa (Bull.) Quel.

Karakteristike

Martinčica ili livka (Infundibulicybe geotropa (Bull.) Harmaja) je vrsta jestive gljive iz porodice kružoliski (Tricholomataceae). Klobuk je u početku svijetlosmeđ do žućkast, kasnije svjetliji, ulegnut s ispupčenjem u sredini, kasnije postane ljevkast, širok je 4-20 cm, mesnat, gol, površina je suha i kožica se ne guli. Listići su bijeli, gusti, elastični, nisu lomljivi, spuštaju se prema stručku. Stručak je iste boje kao i klobuk ili svjetliji, svilenast, valjkast, čvrst, u donjem dijelu zadebljan, kasnije postane spužvast i šupalj, visok 8-15 cm, promjera 15-25 mm. Meso je debelo, sočno, malo žilavo, ugodno blagog okusa i izraženog mirisa na voće. Spore su okrugle, glatke i bradavičaste, otrusina je bijela.

Stanište

Rasprostranjena je u Europi i Sjevernoj Americi. Raste u skupinama u širokom krugu ili luku na rubovima šuma, na travi i livadama u blizini stabla. Možemo je naći u jesen, od rujna do prosinca a i druge godine je možemo naći na istom području, jedva malo podalje od prethodnog staništa.

Etimologija

Ime martinčica dobila je jer raste oko Svetog Martina (11. studeni). Na stranim jezicima nazivi su trooping funnel, monk’s head (eng.), Mönchskopf (njem.), tête-de-moine (fr.), fungo di San Martino, cimballo (tal.), platera, platanera, cabeza de fraile, muserón de otoño (špa.), pozna lijevka (slo.).

Upotreba

Jestiva je gljiva, jako ukusna i cijenjena. Jede se klobuk, stručak je tvrd, osobito kod starih primjeraka. Osim uobičajene pripreme, odlična je nakon zamrzavanja, može se kiseliti.

Galerija fotografija

Podijeli