Maklen
Acer monspessulanum
Karakteristike
Maklen (Acer monspessulanum L.) je listopadni grm ili stablo iz porodice sapindovki (Sapindaceae). Naraste 5-15 metra visine tvoreći okruglastu i gustu krošnju. Deblo je promjera do 75 cm, kora je tamnosiva, u početku je dugo glatka, kasnije postane ispucana. Izboji su crvenkastosmeđi, sjajni, sa crvenkastim lenticelama. Pupovi su sitni, duguljasti, tupi, imaju brojne jajolike, u početku dlakave, kasnije gole, crvenkaste ili crnosmeđe ljuske, u početku su dlakavi, kasnije ogole, vršni pupovi su znatno veći od postranih koji su prilegli uz granu a na kratkim ograncima odstoje, duž grana smješteni su unakrsno. Listovi su nasuprotni, jednostavni, mali, dugi 3-6 cm, široki 3-7 cm, nalaze se na peteljci dugoj 2-5 cm, karakteristično su urezani na tri režnjeva, kožasti su, sjajni, cjelovitih ili plitko nazubljenih rubova, na licu tamnozeleni, naličje im je svjetlije, modrikastozeleno, u jesen su žuti. Cvjetovi su jednodomni, jednospolni, sitni, žućkastozeleni, nalaze se na dugoj dršci, skupljeni su u rahle, gronjaste cvatove koji su u početku uspravni, kasnije vise. Ocvijeće im je građeno od pet listića čaške i vjenčića. Prašnika je 8, tučak je jedan, plodnica je nadrasla. Cvatu u travnju i svibnju istovremeno ili poslije listanja. Plodovi su dvije okriljene perutke duge 2-3 cm, sadrže po jednu malu i tvrdu sjemenku a paralelno vise ili se međusobno preklapaju. Dozrijevaju u kolovozu i rujnu.
Stanište
Rasprostranjen je u južnoj i srednjoj Europi od Portugala do Turske, jugozapadnoj Aziji i sjeverozapadnoj Africi na području oko Sredozemlja. Raste na sunčanim područjima na suhom, rastresitom, kamenitom i vapnenačkom tlu, u svijetlim šumama i šikarama od nizina od 1200 m nadmorske visine. Razmnožava se sjemenom i vegetativno cijepljenjem. Otporan je na sušu. Sporog je rasta. U Japanu ga često uzgajaju kao bonsai.
Etimologija
Latinsko ime roda Acer stari je latinski naziv za javor te znači oštar, zbog listova šiljatih režnjeva.[1] Ime vrste monspessulanum dano je prema gradu Montpellieru u južnoj Francuskoj.[2] Na stranim jezicima nazivi su Montpellier maple (eng.), Französischer Ahorn (njem.), érable de Montpellier (fr.), acero minore, acero trilobo, cestuccio, acero spino (tal.), arce de Montpellier, enguelgue (špa.), zelha (port.), trokrpi javor (slo.).
Upotreba
Drvo je tvrdo, pogodno za obradu i ogrjev.
Galerija fotografija
Literatura
- Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
- Paola Lanzara, Mariella Pizzetti, (1984.), Drveće, Ljubljana: Mladinska knjiga
- Čedomil Šilić, (1990.), Atlas drveća i grmlja, Sarajevo: Svjetlost
- Jean-Denis Godet, (2000.), Drveće i grmlje : cvjetovi, listovi, pupovi i kora : Godetov vodič, Zagreb: Naklada C
- Dario Kremer, Irena Krušić Tomaić, (2015.), Od sjemenke do ploda, Zagreb: Javna ustanova "Nacionalni park Sjeverni Velebit"
- Sergej Forenbacher, (2001.), Velebit i njegov biljni svijet, Zagreb: Školska knjiga
