Makedonski hrast Quercus trojana

Carstvo:
Red:
Fagales
Porodica:
Vrsta:
Quercus trojana
Sinonimi:
Quercus ostryifolia Borbás, Quercus macedonica A.DC.

Karakteristike

Makedonski hrast (Quercus trojana Webb) je listopadno stablo iz porodice bukva (Fagaceae). Naraste do 20 m visine, krošnja mu je u početku piramidalna, kasnije široka do jajasta. Deblo je promjera do 100 cm, kora je debela, sivosmeđa i duboko ispucana. Korijenov sustav je jak i dobro razvijen. Pupovi su mali, dugi oko 5 mm, debljine oko 3 mm, građeni od u početku dlakavih, crepasto složenih ljusaka. Listovi su duguljasto eliptični, kožasti, dugi 3-7 cm, široki 2-4 cm, zaobljene osnove, nazubljenih rubova, izražene nervature, na licu su tamnozeleni, sjajni i goli, na naličju su svjetlije smeđi i malo dlakavi, nalaze se na kratkoj peteljci. Suše se ujesen ali padaju sa stabla tek u proljeće kada se odmah krenu stvarati novi. Cvjetovi su jednodomni, muški cvjetovi su rese duge 2-3,5 cm, imaju 4-6 prašnika čije antere su gole ili pri vrhu dlakave. Ženski cvjetovi su uglavnom pojedinačni i rjeđe skupljeni po 2-4. Cvatu u travnju i svibnju. Žirevi su dugi 2-4,5 cm, široki 2-3 cm, na vrhu malo plosnati, nalaze se do pola u ljuskastoj kapici koja je visoka 1-3,5 cm, široke 2-3 cm, nemaju dršku. Dozrijevaju 18 mjeseci nakon oprašivanja.

Stanište

Rasprostranjen je u jugoistočnoj Europi, od Italije, u zemljama jugoistočnog Balkana (Makedonija, Crna Gora, Albanija, Grčka), u jugozapadnoj Aziji (zapadna Turska). Raste pojedinačno ili tvori čiste sastojine na suhim, toplim i svijetlim staništima do 1500 m nadmorske visine. Otporan je na sušu. Razmnožava se sjemenom, sporog je rasta.

Etimologija

Latinsko ime roda Quercus bilo je ime kod Rimljana za hrast. Vjerojatno potječe od keltske riječi quer (lijepo) i cuer (drvo), ili iz grčke riječi kerchein (hrapav), zbog kore.[1]  Ime vrste trojana ukazuje na područje legendarnog grada Troje. Na stranim jezicima nazivi su Macedonian oak (eng.), Mazedonische Eiche (njem.), fragno (tal.), roble de Macedonia, roble de Troya (špa.), crni cer, makedonski hrast, ostrogun (sr.).

Upotreba

Jestivi su žirevi.[2] Potrebno ih je staviti na duže vrijeme u vodu i kuhati da se tanini izvuču i vodu izliti jer su inače veoma trpkog okusa, može ih se peći i samljeti u brašno.

Galerija fotografija

Podijeli