Majčina dušica

Karakteristike

Majčina dušica (Thymus serpyllum L.) je trajni puzeći grmić iz porodice usnatica (Lamiaceae). Stabljike mogu biti uspravne ili prilegnute, okrugle ili četverokutaste, tanke su, guste, u donjem dijelu odrvenjele, narastu do 20 cm visine. Listovi su unakrsno nasuprotni, sitni, dugi 4-6 mm, široki 2-4 mm, jako variraju u obliku. Najčešće su okruglasto jajoliki ili lancetasti, na vrhu zaokruženi, čitava ruba, kožasti, goli ili na rubovima osnove trepljasti, nalaze se na kratkim peteljkama. Cvjetovi su sitni, dvospolni, aromatični i ugodna mirisa, smješteni su u okruglastim cvatovima  na vrhovima ogranaka. Čine ih dvousnata, zvonasta čaška duga oko 4 mm koja ima trepljaste zupce. Vjenčić je dvousnat, svijetloružičasti ili rjeđe bijeli, donja usna je trodijelna i srednji režnja je veći od bočnih. Prašnici i njuška tučka strše van cvjetova. Cvate od svibnja do rujna. Plod je kalavac koji se raspada na 4 okruglasta plodića.

Medenje

Dobra je medonosna biljka i pčele ju rado posjećuju sakupljajući nektar i pelud. Na 1 ha površine mogu sakupiti 180 kg meda. Med je žućkaste boje i vrlo cijenjen, ugodna mirisa i okusa. Nakon kristaliziranja postane tamnosivkast.^{[1] [2]}

Klima i stanište

Raste samoniklo po suhim i sunčanim mjestima često u velikim skupinama. Nalazimo je uz rubove šuma i putova, na suhim obroncima, livadama, pašnjacima i na stjenovitim terenima planinskih područja do 1700 m nadmorske visine. Izbjegava sjenovito i vlažno mjesto. Zbog dubokog korijena i kožastih listova vrlo dobro podnosi sušu. Razmnožava se sjemenom.

Kao krmna biljka je od slabe vrijednosti.

Etimologija

Latinsko ime roda Thymus potječe od grčke riječi thymon (hrabrost) i navodi se da kako su se vojnici kupali u vodi s majčinom dušicom da bi ojačali.^[3] Prema drugom izvoru potječe od grčke riječi thyo (žrtvujem), zbog korištenja danas nepoznate biljke kod obreda žrtvovanja. Ime vrste serpyllum znači puzajuć.^[4] Na stranim jezicima poznata je kao wild thyme, creeping thyme (eng.), Sand-Thymian (njem.), serpol (špa.), thym serpolet (fr.), serpillo, timo selvatico (tal.), materina dušica (slo.).

Upotreba

Nadzemnu biljku beremo od svibnja do rujna, dakle neposredno prije i  za vrijeme cvatnje. Ne čupamo je već režemo škarama ili srpom jer su ljekoviti list i cvijet, ne korijen i odrvenjele grančice. Pažljivo je sušimo na sjenovitom i prozračnom mjestu, pri čemu pazimo da biljku što manje diramo jer cvjetovi i listovi vrlo lako otpadaju sa suhih grančica. Svježa biljka sadrži oko 40-50 mg% vitamina C, osušena biljka sadrži oko 0,6% eteričnog ulja (većinom cineol, timol).^[5]

Nadzemna biljka, svježa ili osušena, služi kao začin povrću, salatama, umacima, juhama i slično. Neutralizira masna jela.

Osim kao začin koristi se za čaj. Djeluje protubakterijski, protuvirusno, protuupalno. Zbog antibakterijskog djelovanja koristimo je kod upale zubnog mesa ili afti kao i kod bakterijskih upala mjehura. Olakšava izlučivanje sluzi, ima jaku moć dezinfekcije zbog čega je dobra kod kašlja, bronhalnog katra, crijevnih bolesti, kao i kod jačanja želuca i živaca.

Djeluje i kao fungicid.^[6]

Kalendar branja

Tablica prikazuje okvirno vrijeme sakupljanja pojedinih dijelova biljke prema mjesecima kroz cijelu godinu.

Galerija fotografija

Literatura

1. Matija Bučar, (2008.), Medonosne biljke kontinentalne Hrvatske: staništa, vrijeme cvjetanja, medonosna svojstva, Petrinja: Matica hrvatska ^{a b}
2. Vjeroljub Umeljić, (2004.), U svijetu cvijeća i pčela: atlas medonosnog bilja, Split: Ilija Borković
3. Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
4. Ljubiša Grlić, (1990.), Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, Zagreb: August Cesarec
5. Nada Hulina, (1998.), Korovi, Zagreb: Školska knjiga
6. Ljubomir Mišić, Radomir Lakušić, (1990.), Livadske biljke, Sarajevo: Svjetlost