Lukasta kozja brada
Tragopogon porrifolius
Karakteristike
Lukasta kozja brada (Tragopogon porrifolius L.) je dvogodišnja zeljasta biljka iz porodice glavočika (Asteraceae). Stabljika je uspravna, jednostavna ili malo razgranata, visoka do 120 cm. Korijen je vretenast, žućkastobijele boje, mesnat i gladak, dug oko 20 cm. Listovi su naizmjenični, linearni, sjedeći i obuhvaćaju stabljiku, dugi 10-15 cm, široki oko 5 mm. Cvjetovi su dvospolni, promjera 3-5 cm, sastavljeni od grimiznih jezičastih cvjetova dugih oko 2,5 cm koji na vrhu imaju 5 zubaca. Cvatu u svibnju i lipnju, otvoreni su samo u jutarnjim satima za vrijeme sunčanih sati kada ih oprašuju kukci. Plod je ahenij. Biljka izlučuje mliječni sok kada ju se ozlijedi.
Dobra je medonosna biljka.
Stanište
Prirodno je rasprostranjena u Europi na području oko Mediterana, unešena je u druga područja Europe i na druge kontinente (Sjeverna Amerika, Australija, južna Afrika). Kod nas raste u primorskim krajevima, na suhim, toplim i sunčanim područjima, na umjereno kiselim zemljištima siromašnim dušikom. Uzgaja se i kao ukrasna biljka.
Etimologija
Latinsko ime roda Tragopogon potječe od grčkih riječi tragos (koza) i pogon (brada), zbog papusnih dlaka koji podsjećaju na bradu. Također kao i naš naziv, ime je dobila zbog cvjetova koji sliče kozjoj bradi kad su zatvoreni.[1] Ime vrste ukazuje na sličnost listova s listovima divljeg poriluka (Allium porrum). Na stranim jezicima nazivi su purple salsify, common salsify, oyster plant, vegetable oyster, Jerusalem star, goatsbeard, salsify (eng.), Haferwurzel (njem.), salsifis cultivé, salsifis à feuilles de poireau (fr.), scorzonera bianca, raperonzolo selvatico, barba di becco violetta (tal.), barba de cabra, barbón, salsifí común (špa.), porovolistna kozja brada (slo.).
Upotreba
Jestiva je cijela biljka – stabljika, korijen, listovi, cvjetovi i sjemenke. Zbog korijena se nekoć i uzgajala, mladi korijen jestiv je i sirov, stariji se dodaje juhama.
