Lubenica Citrullus lanatus

Carstvo:
Odjeljak:
Magnoliophyta
Koljeno:
Magnoliopsida
Red:
Violales
Porodica:
Vrsta:
Citrullus lanatus
Sinonimi:
Citrullus vulgaris Schrader, Colocynthis citrullus (L.) O. Kuntze

Karakteristike

Lubenica (Citrullus lanatus (Thunb.) Mansf.) je jednogodišnja zeljasta biljka iz porodice tikvenjača (Cucurbitaceae). Glavni korijen je snažan i dubok, dug oko 1 metar s postranim korijenjem još dužim. Stabljika je šuplja, prekrivena dlačicama, razgranata s puzavim vriježama, dužine i do 3 m. Listovi su naizmjenično raspoređeni, nalaze se na dugim drškama, perasto su razdijeljeni. Dugi su do 30 cm, s tim da su listovi prema vrhu stabljike postupno sve manji. Prekriveni su dlačicama, starenjem postaju tvrdi i grubi, a u njihovim pazušcima stvaraju de dvostruko ili trostruko razgranate vitice. Cvjetovi su jednospolni, pravilni, mali. Ocvijeće je sastavljeno od čaške koju čine pet lapova, te vjenčić od pet žutih latica prošaranih smećkastim žilicama. Muški cvjetovi imaju pet prašnika, ženski čine jedan tučak s podraslom plodnicom koja nosi više sjemenih zametaka. Cvatu od lipnja do kolovoza. Smatra se da je za potpuno oprašivanje cvijeta potrebno oko 30 posjeta pčela.[1] Nakon uspješnog oprašivanja razvijaju se plodovi duguljasta ili okrugla oblika. Promjera su oko 20-30 cm, teže od 5 do 20 kg, izvana su pretežno zeleni ili prošarani bijelim šarama, glatki na površini, u unutrašnjosti crveni i sočni, s mnogobrojnim crnim, ovalnim, spljoštenim sjemenkama.

Potječe iz Afrike. Uzgaja se na područjima tople i umjerene klime. Raste na sunčanom, toplom i zaštićenom staništu pri temperaturi iznad 25°C. Tlo treba biti duboko pognojeno i humusno, dovoljno vlažno.

Etimologija

Latinsko ime roda Citrullus potječe od talijanske riječi citriolo (tikva). Ime vrste lanatus znači vunast.[2] Na stranim jezicima nazivi su watermelon (eng.), Wassermelone (njem.), pastèque, melon d’eau (fr.), cocomero, anguria (tal.), sandía, patilla, aguamelón (špa.), lubenica (slo.).

Uzgoj

Potreban je preduzgoj na zatvorenom. Sijemo je u travnju u male posudice i držimo na toploj prozorskoj dasci. Temperatura klijanja ne smije biti ispod 15 °C, najbolja je oko 30°C.  Presađujemo u vrt od polovice svibnja. Za svaku lubenicu treba predvidjeti barem četvorni metar prostora. Prije presađivanja tlo dobro pognojimo, posadimo biljku, te malčiramo. Redovito i obilno zalijevamo. Gredica treba stalno biti jednakomjerno vlažna. Suša utječe na zastoj u rastu. Potrebno je intenzivno svjetlo, nedostatak istog nepovoljno djeluje na razvoj plodova. Optimalne temeperture za plodonošenje kreću se između 25-30 °C.

Upotreba

Plodovi su jestivi, unutrašnjost je sočna, slatka i vrlo ukusna. Bogati su vitaminom C, vitaminom A, kalijem, magnezijem, te su dobri za bubrege, srce, reguliraju krvni tlak, čiste organizam. Jestiva je i kora lubenica, premda lošeg okusa. Mnogima je neobično, međutim jestive su i sjemenke. U inozemstvu ih se može kupiti te konzumirati kao grickalice.

Galerija fotografija

Podijeli