Ljudevit Rossi
1850. - 1932.
Ljudevit Rossi (1850. – 1932.) bio je istaknuti hrvatski botaničar, planinar i domobranski časnik. Kroz svoj život posvetio se proučavanju flore Hrvatske i ostavio je trajni doprinos prirodoslovnim znanostima.
Djetinjstvo i školovanje
Rossijevo porijeklo bilo je mješovito, s majkom Hrvaticom iz Senja i ocem talijanskog podrijetla iz Venecije. Odrastao je u različitim mjestima, uključujući Bakar, Rijeku, Maljevac na Kordunu i Karlovac. Nakon završetka pučke škole kod franjevaca, pohađao je nižu gimnaziju u Karlovcu. Kasnije je upisao klasičnu gimnaziju u Zagrebu, ali je bio isključen zbog sudjelovanja u demonstracijama protiv bana Levina Raucha. Nakon toga se vratio u Senj kako bi završio gimnaziju, ali financijske poteškoće nisu mu dopustile daljnje školovanje. Stoga se upisao na brzojavni tečaj u Zagrebu i počeo raditi u Rijeci. Tijekom slobodnog vremena posvetio se proučavanju flore.
Doprinosi botanici
Rossi je već sa 21. godinom počeo proučavati flrou Hrvatske, posebno južne Hrvatske i okolice Karlovca. Godine 1874., putovao je po hrvatskom jugu radi proučavanja biljaka, a na poziv ravnatelja sinjske gimnazije uredio je herbarij te gimnazije. Njegovo prvo florističko djelo, “Cvjetana hrvatskog primorja,” objavljeno je 1877. godine. Objavio je desetak znanstvenih radova, među kojima se ističu dva opsežna djela: “Građa za floru južne Hrvatske” (1924. godine) i “Pregled flore Hrvatskog primorja” (1930. godine). U tim radovima je detaljno dokumentirao nalazišta više od 2500 vrsta biljaka.
Osim toga, objavio je mnogo znanstvenih radova u domaćim i stranim časopisima. Pripadao je skupini istraživača hrvatske flore, zajedno s Josipom Schlosserom, Ljudevitom Vukotinovićem i Dragutinom Hircem, koji su, iako nisu bili botaničari po profesiji, doprinijeli istraživanju hrvatske flore. Njegova značajna herbarska zbirka”Herbarium Croaticum Rossianum” koja sadrži oko 30.000 listova prepariranoga bilja čuva se u Botaničkom zavodu Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu.
Bavio se i proučavanjem mekušaca (beskralježnjaka), a njegovu zbirku od 18 000 primjeraka darovao je Zoološkom muzeju u Zagrebu. Napisao je i radove o vojnom oružju i biljkama u hrvatskoj narodnoj poeziji.
Strast prema planinarenju
Rossi je duboko uživao u planinarenju a planinarenje mu je išlo ruku pod ruku s istraživanjem biljaka u netaknutim prirodnim krajolicima. S prijateljima Dragutinom Hircem i Vjekoslavom Novotnijem prošao je gotovo cijelu Hrvatsku. Njegovo najpoznatije djelo “Velebitom uzduž i poprijeko” ostalo je djelomično neobjavljeno. Hrvatsko planinarsko društvo nazvalo je planinarsku kuću Rossijevo sklonište (Rossijeva koliba) kao trajnu uspomenu. Sklonište se nalazi u Nacionalnom parku Sjeverni Velebit, u Rožanskim kukovima neposredno ispod stijene Pasarićev kuk.
Iako nije bio školovani botaničar, Rossi je svojim istraživanjima ostavio dubok trag. Njegovi doprinosi botanici bili su toliko značajni da je nekoliko biljnih vrsta nazvano u njegovu čast, uključujući Rossijev krestušac (Polygala rossiana), Rossijev različak (Centaurea rossiana) i Rossijev lavlji zub (Leontodon rossianus), što jasno svjedoči o njegovom izuzetnom značaju koji je ostavio na razvoj flore u Hrvatskoj.
