Preskoči do glavnog sadržaja

Ljubičasti mliječ

Cicerbita alpina

Karakteristike

Planinski ili ljubičasti mliječ ili planinska loćika (Cicerbita alpina (L.) Wallr.) je trajna zeljasta biljka iz porodice glavočika (Asteraceae). Stabljika je uspravna, cilindrična, šuplja, većinom jednostavna, često crvenkastosmeđe nahukana, žljezdasto dlakava, visoka 50-150 cm. Podanak je valjkast. Listovi su naizmjenični, uglavnom goli, zeleni, na naličju znatno svjetliji, donji su rasperani na trokutaste režnjeve od kojih je vršni režanj najveći, nalaze se na dugoj peteljci a svi režnjevi su nazubljenih rubova. Gornji listovi su manji, kopljasti, sjedeći i srcolikom osnovom obavijaju stabljiku. Cvjetovi su dvospolni, promjera oko 2-2,5 cm, nalaze se na dlakavim stapkama skupljeni u grozdaste cvatove u gornjem dijelu biljke. Čine ih jezičastih cvjetovi modroljubičaste boje ili rijetko bijele boje koji su na vrhu urezani sa 5 zubaca. Ovoj je dug oko 1-1,5 cm, čine ga žljezdasto dlakavi listići u dva reda. Cvate od lipnja do rujna. Plodovi su rebrasti, dugi 5 mm, imaju papus. Biljka kada ju se zareže izlučuje mliječni sok neugodna mirisa.

Stanište

Rasprostranjena je u Europi. Raste na kamenjarskim travnjacima, u svijetlim šumama, na rubovima šuma i u grmlju, na svježem, hranjivom tlu od brdskog do planinskog pojasa.

Etimologija

Porijeklo naziva roda Cicerbita nije sigurno, bio je to naziv za jednu biljku kod Marcellusa Empiricusa, latinskog pisca koji je živio u 4. i 5. stoljeću.[1] Ime vrste alpina ukazuje na planinska staništa. Na stranim jezicima nazivi su Alpine Sow-thistle, Alpine Blue-sow-thistle (eng.), Alpen-Milchlattich (njem.), laitue des Alpes, laiteron des montagnes, mulgédie des Alpes (fr.), cicerbita violetta (tal.), lechuga de montes (špa.), planinska ločika (slo.).

Upotreba

Jestivi su mladi listovi i podanak. Listvovi se jedu sirovi kao salata, stariji listovi su gorki te ih je bolje pripremati kuhanjem, kao i podanak.[2]

Galerija fotografija

Pregled lokacija