Ljekoviti oranj Sisymbrium officinale

Carstvo:
Red:
Brassicales
Porodica:
Vrsta:
Sisymbrium officinale
Sinonimi:
Chamaeplium officinale Wallr., Erysimum officinale L.

Karakteristike

Ljekoviti oranj (Sisymbrium officinale (L.) Scop.) je jednogodišnja ili dvogodišnja zeljasta biljka iz porodice kupusnjača (Brassicaceae). Stabljika je uspravna, razgranata, dlakava i naraste do 100 cm visine. Korijen je tanak. Listovi su naizmjenični, nazubljeni, izduženi, dugi do 6 cm, smješteni u donjem dijelu stabljike. Cvjetovi su dvospolni, sitni, promjera do 3 mm, skupljeni u grozdaste cvatove na vrhovima tankih stabljike i postranih izboja. Cvatu od travnja pa sve do početka jeseni. Karakteristični su za kupusnjače, imaju četiri žute latice postavljene u obliku križa. Plodovi su uspravne, oko 5-20 mm duge komuške koje sadrže 5-10 žutih, plosnatih sjemenki. Jedna biljka proizvede u sezoni 1000-4000 sjemenki.[1]

Stanište

Rasprostranjen je na području gotovo cijele Europe osim krajnjeg sjevera, u Maloj Aziji i u sjevernoj Africi. Nalazimo ga kako raste divlje uz ceste i putove, na suhim livadama i ruderalnim staništima, od nizina do 1000 m nadmorske visine.

Etimologija

Latinsko ime roda Sisymbrium bilo je ime za jednu mirisnu biljku kod starih grčkih pisaca. Ime vrste officinale ukazuje na ljekovitost biljke.[2] Na stranim jezicima poznata je kao hedge mustard (eng.), Weg-Rauke (njem.), herbe au chantre, barbarée (fr.), erisimo, cornacchia comune, erba dei cantanti (tal.), erísimo (špa.), navadni dihnik (slo.).

Upotreba

Sakupljaju se mladi listovi i cvjetovi u proljeće i ljeto. Listovi se, kao i cijela nadzemna biljka, zbog mirisa i okusa nalik na gorušicu mogu upotrebljavati kao začin. Koriste se sirovi u salatama ili se kuhaju. Od sjemenki se može proizvoditi jestivo biljno ulje.[3]

U prošlosti se biljka koristila kao sredstvo za smirivanje kašlja i grlobolje.

Galerija fotografija

Podijeli