Ljekovita biserka
Lithospermum officinale
Karakteristike
Ljekovita biserka (Lithospermum officinale L.) je višegodišnja zeljasta biljka iz porodice oštrolista (Boraginaceae). Stabljika je jednostavna, uspravna, obilno razgranata, visoka 30-100 cm. Listovi su naizmjenični, kopljasti, sjedeći, ušiljeni, cjelovitih rubova, gusto prekriveni prileglim dlakama na obje strane, dugi 5-10 cm, široki 1-2 cm. Cvjetovi su skupljeni u cvatovima na vrhovima stabljika i u pazušcima listova. Vjenčić je građeni su od 4 blijedožutih latica tupih režnjeva, promjera oko 4 mm, malo je duži od čaške koja je dlakava i duboko razdijeljena na 5 režnjeva. Prašnika ima 5, nisu vidljivi. Cvate od svibnja do srpnja. Plod je jajolik, crn, gladak, sjajan, dug oko 3-4 mm.
Stanište
Rasprostranjena je u cijeloj Europi, zapadnoj i Srednjoj Aziji, u Sjevernoj Americi. Raste na sunčanim i polusjenovitim staništima na svježim tlima, u šumskim čistinama.
Etimologija
Naziv roda Lithospermum potječe od grčkih riječi lithos (kamen) i sperma (sjeme) zbog bijelih i tvrdih sjemenki kao kamen. Ime vrste officinale uobičajen je naziv za ljekovitu vrstu unutar roda.[1] Na stranim jezicima nazivi su common gromwell, European stoneseed (eng.), Echter Steinsame (njem.), grémil officinal (fr.), erba perla maggiore, migliarino, litospermo, miglio selvatico (tal.), mijo del sol, granos de amor, lágrimas de David (špa.), navadni železnik (slo.).
Galerija fotografija
Literatura
- Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
- Radovan Domac, (1994.), Flora Hrvatske – Priručnik za određivanje bilja, Zagreb: Školska knjiga
- Sergej Forenbacher, (2001.), Velebit i njegov biljni svijet, Zagreb: Školska knjiga
