Livadna kozja brada

Karakteristike

Livadna kozja brada (Tragopogon pratensis L.) je dvogodišnja zeljasta biljka iz porodice glavočika (Asteraceae). U prvoj godini razvija se lisna rozeta, u drugoj godini se razvija stabljika i cvjetovi. Stabljika je uspravna, plavkastozelena, gola ili u samom početku slabo pahuljasto dlakava, jednostavna ili rijetko razgranata, naraste do 100 cm visine. Korijen je mesnat, vretenast, s vanjske strane smeđe boje, u unutrašnjosti je bijel, sadrži mnogo mliječnog soka. Listovi su naizmjenični, na osnovi trbušasto prošireni, na vrhu ušiljeni, goli, donji listovi su duguljasti, do 20 cm dužine, široki do 1 cm, gornji su kraći i više uspravni. Na vrhovima stabljika nalaze se veće pojedinačne cvjetne glavice promjera oko 5 cm. Listovi involukruma su lancetasti, ušiljeni i iznad osnove stisnuti, ima ih 8-10. Sastavljene su od mnogobrojnih žutih, dvospolnih, jezičastih cvjetova koje su na vrhu plitko urezane. Plodnica je podrasla. Cvate od travnja do kolovoza. Cvjetovi su otvoreni samo tokom jutarnjih sunčanih sati, ukoliko se sprema kiša glavice se zatvaraju. Plod je ahenij prekriven bodljastim ljuskama, dug oko 2 cm i sužen u kljun koji je duži ili iste dužine kao i ahenij. Cijela biljka sadrži mliječni sok.

Stanište

Prirodno raste na području Europe i Azije, a naturalizirana je danas i na području Sjeverne i Južne Amerike te Australije. Staništa su joj plodna i vlažna zemljišta, nalazimo je uz rijeke, po livadama i pašnjacima, uz puteve sve do 1500 metara nadmorske visine. Razmnožava se sjemenom.

Smatra se dobrom medonosnom biljkom, pčelama daje nektar i pelud.^[1]

Etimologija

Latinsko ime roda Tragopogon potječe od grčkih riječi tragos (koza) i pogon (brada), zbog papusnih dlaka koji podsjećaju na bradu. Također kao i naš naziv, ime je dobila zbog cvjetova koji sliče kozjoj bradi kad su zatvoreni. Ime vrste pratensis znači livadski, ukazuje na stanište.^[2] Na stranim jezicima nazivi su meadow salsify, goat’s beard (eng.), Wiesen-Bocksbart (njem.), salsifis des prés (fr.), barba di becco (tal.), barba cabruna, salsifí de prado (špa.), travniška kozja brada (slo.).

Klasificirana je u rod koji sadrži oko 40 vrsta od kojih nekoliko raste na našem području.

Upotreba

Jestiva je cijela biljka – korijen, mladi izdanci, pupoljci i listovi. Korijen je bogat inulinom, najbolje se pripremi kuhanjem iako se mladi korijen može jesti i sirov. Ostali dijelovi mogu se koristiti sirovi, u salatama ili dodani u juhama i omletima. Mladi nadzemni dijelovi sadrže 12-55 mg% vitamina C. Mlada stabljika sadrži srčiku ugodnog, slatkog okusa, može se jesti sirova.^[3]

Sakupljanjem lateksa može se biljka koristiti kao žvakaća guma.

Kozja brada se također smatra dobrom krmnom i medonosnom biljkom.

Kalendar branja

Tablica prikazuje okvirno vrijeme sakupljanja pojedinih dijelova biljke prema mjesecima kroz cijelu godinu.

Galerija fotografija

Literatura

1. Matija Bučar, (2008.), Medonosne biljke kontinentalne Hrvatske: staništa, vrijeme cvjetanja, medonosna svojstva, Petrinja: Matica hrvatska
2. Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
3. Ljubiša Grlić, (1990.), Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, Zagreb: August Cesarec
4. Ljubomir Mišić, Radomir Lakušić, (1990.), Livadske biljke, Sarajevo: Svjetlost