Lipika
Agaricus arvensis
Karakteristike
Lipika (Agaricus arvensis Schaeff.) je jestiva gljiva iz porodice pečurki (Agaricaceae). Klobuk je bijel, na dodir i dozrijevanjem požuti, u početku je zvonolik, kasnije raširen s udubinom i valovit, gol, ljuskastog oboda, širok 5-15 cm. Listići su sivi, kasnije postanu čokoladno tamnosmeđi, uski su, široki 5-8 mmm, na obra kraja uži, gusti i slobodni. Stručak je bijel, na dodir požuti kao i klobuk, čvrst, gladak, šupalj, u donjem dijelu je malo gomoljasto zadebljan, u gornjem dijelu nalazi se prolazni bijeli vjenčić, visok 4-10 cm, promjera 1-3 cm. Meso je bijeložućkasto, na zraku i na starim gljivama požuti, tanko, ugodnog okusa i mirisa na anis. Spore su ovalne, glatke, otrusina je tamnosmeđa.
Stanište
Rasprostranjen je u Europi, zapadnoj Aziji i Sjevernoj Americi. Raste u manjim skupinama, od početka ljeta do kasne jeseni. Staništa su pašnjaci, livade, šumske čistine, rubovi listopadnih i crnogoričnih šuma. Možemo je naći od lipnja do studenog.
Etimologija
Latinski naziv roda Agaricus potječe od grčke riječi agaricon, naziva za neodređenu jednu ili više gljiva, što je navodno dano prema nazivu mjesta gdje je mnogo gljiva raslo. Ime vrste arvensis znači poljski. Na stranim jezicima nazivi su horse mushroom (eng.), Weiße Anis-Champignon, Schaf-Egerling, Gemeiner Anis-Egerling, Schaf-Champignon (njem.), agaric des jachères, boule de neige (fr.), poljski kukmak (slo.), lipika, lipka, livadska anisovka (sr.).
Upotreba
Jestiva je gljiva, odlične kvalitete. Može se jesti i sirova.
Galerija fotografija
Literatura
- Giuseppe Pace, (1981.), Atlas gljiva, Zagreb: Prosvjeta
- Kamilo Blagaić, (1931.), Gljive naših krajeva, Ljubljana: Jugoslovanska tiskarna
- Romano Božac, (1989.), Gljive naših krajeva, Zagreb: Grafički zavod Hrvatske