Lipa

Karakteristike

Lipa (Tilia) je rod listopadnih stabala iz istoimene porodice lipa (Tiliaceae). Stabla su visoka do 40 metara te tvore pravilnu i široku krošnju. Listovi su srcoliki a zanimljivo je da iako se osuše tokom jeseni, na stablu ostaju sve do kraja zime. Korijenski sustav je dubok. Cvjetovi su dvospolni, pravilni, žuti, skupljeni u paštitaste cvatove. Vrlo su mirisni te ih posjećuju i oprašuju raznoliki kukci. Zaštićeni s jednim pricvjetnim uskim i dugim listom koji plodićima pomaže da se lako rasprostrani. Kada ih snažan vjetar otpuhne s grane, zanimljivo ih je vidjeti kako lebde na zraku, kao propeler helikoptera koji se okreće i biva nošen vjetrom u daljinu. Nakon cvatnje razvija je oraščić koji ostaje na stablu i preko zime.

U prirodi često rastu u sastavu listopadnih šuma, no isto tako se često sade kao pojedinačna stabla i u parkovima. Krošnja daje ugodnu hladovinu za ljetnih vrućina. Stari Slaveni smatrali su da grom u lipu nikada ne udara te im je bila simbol svetog stabla.

Rod sadrži oko 30 vrsta a najznačajnije vrste kod nas su

• velelisna lipa (Tilia platyphyllos)
• sitnolisna lipa (Tilia cordata)
• srebrnolisna lipa (Tilia tomentosa)
• koprivasta lipa (Tilia urticifolia) – Značajna je zbog svoje rijetkosti. Slikani primjerak nalazi se u Arboretum Opeka kod Vinice.

Lipa je odlična medonosna biljka, pčele ju rado posjećuju i sakupljaju nektar i pelud. Medenju pogoduju zaštićena mjesta koja nisu izložena vjetrovima i naglim promjenama. Najbolje luči nektar kada je toplo a vlažnost zraka visoka, između 65-98%. Lipov med je svijetložut do malo zelenkast, ukusan, pomalo gorak. Kristalizira se nakon 2-3 mjeseca u srednje čvrste kristale a u krutom stanju je žut do sivkast. Vrlo je cijenjen. Prinosi su prosječno oko 20 kg meda po košnici.^[1]

Upotreba

U fitoterapiji se koriste dvije vrste lipa i njihov hibrid (Tillia cordata Mill., T. platiphyllos Scop., T. x vulgaris Heyne). Ostale vrste koje su često u prodaji u filter vrećicama nisu službeno ljekovite.^[2]
Čaj od cvjetova izaziva znojenje, potiče mokrenje te se preporučuje kod prehlada i gripa. Djeluje sedativno, uspavljujuće no nije ga dobro piti previše jer dugoročna primjena nepovoljno djeluje na rad srca.

• 1 žličica listova prelije se šalicom kipuće vode. Pije se 4x dnevno.

Drvo lipe je meko i lako se obrađuje.

Galerija fotografija

Literatura

1. Filip Šimić, (1980.), Naše medonosno bilje, Zagreb: Znanje
2. Stribor Marković, (2010.), Fitoaromaterapija: monografije esencijalnih ulja i ljekovitih biljaka: temelji fitoaromaterapije, Zagreb: Centar Cedrus