Likvidambar Liquidambar styraciflua

Carstvo:
Red:
Saxifragales
Porodica:
Vrsta:
Liquidambar styraciflua
Sinonimi:
Liquidambar barbata Stokes, Liquidambar gummifera Salisb.

Karakteristike

Likvidambar (Liquidambar styraciflua L.) je listopadno stablo iz porodice Altingiaceae. Stabla obično narastu 15-20 metara iako na svom prirodnom području mogu narasti znatno više. Najviše poznato stablo likvidambara visoko je 41,4 metra s promjerom debla od 2,25 m a nalazi se na području Sjeverne Karoline u Sjevernoj Americi.

Stablo je vrlo osebujno, moglo bi se reći da utjelovljuje tri vrste drugih stabala. Stvara grane karakterističnih izbočina slične brijestu (Ulmus), listovi su slični javorovima (Acer) a plodovi su kao od platana (Platanus). Krošnja široko piramidalna. Kora je tamnosiva, u početku glatka, kasnije postane gruba i ljuskava, kada se zareže stvara se balzamičnu oleorezinu smećkaste boje, ugodna, aromatična mirisa. Listovi su naizmjenični, smješteni na dužim stapkama, urezani su te tako tvore 5-7 sitno nazubljenih lisaka te oblik zvijezde. Na licu su tamnozeleni i sjajni, na naličju su svjetliji i mat, nalaze se na peteljci dugoj 6-12 cm. Dolaskom jeseni poprimaju izraženu crvenu boju prije nego što otpadnu. Cvjetovi su jednospolni, nemaju kruničnih listića, skupljeni su u uspravne glavice. Stvaraju u proljeće. Plodovi su bodljikave kuglice koje dozrijevaju početkom jeseni, no održe se na stablu kroz cijelu zimu. Svaki plod ima 3-4 cm u promjeru, sadrži velik broj kapsula, a svaka kapsula sadrži jednu ili dvije sjemenke. Stablo s plodovima izgleda vrlo dekorativno, kao da je okićeno božićnim kuglicama, a također i u jesen kada listovi poprime žarko crvenu boju.

Stanište

Likvidambar prirodno raste na području Sjeverne i Srednje Amerike a u Europi se uzgaja kao ukrasno stablo. Donio ga je u 17. stoljeću engleski prirodoslovac John Baptist Banister (1654. – 1692.).

Uzgoj

Plodovi stvaraju puno sjemena no one nisu visoke klijavosti. Stablu odgovara plodno, vlažno i dobro drenirano tlo. Na suhom tlu sporo raste i slabo se razvija. Otporan je na gradska onečišćenja i na hladne temperature do -30ºC. Najbolje ga je uzgajati na sunčanom mjestu, duboku sjenu ne tolerira. Razmnožava se sjemenom koje traži stratifikaciju i poludrvenim reznicama. Korijenski sustav je jak i razgranat, te je dobro stablu omogućiti dovoljno prostora za nesmetan rast. Može ga se saditi pojedinačno ili u skupinama. Žive i do 400 godina.

Etimologija

Latinsko ime roda Liquidambar dao mu je 1753. otac taksonomije Carl Linnaeus. Složenica je latinske riječi liquidus (tekućina) i arapske ambar, zbog mirisne oleorezine koju drvo izlučuje. Ime vrste styraciflua staro je ime za stablo koje sadrži smolu a koristi se također i za stabla iz roda Styrax koje uglavnom rastu na tropskom području jugoistočne Azije a od kojih se također proizvodi smola. Na stranim jezicima nazivi su American sweetgum, hazel pine, red-gum, alligator-wood (eng.), Amerikanischer Amberbaum, Seesternbaum (njem.), copalme d’Amérique, liquidambar (fr.), storace americano (tal.), liquidámbar americano, liquidámbar (špa.), navadni ambrovec (slo.).

Upotreba

Od kore koja se zareže sakuplja se smola. Može se žvakati kao prirodna žvakaća guma[1] a u narodnoj medicini stari indijanci koristili su je za liječenje kašlja, bolesti desni i dr.  Drvo je tvrdo i ima primjenu u izradi namještaja, podova i drugih stvari.

Galerija fotografija

Podijeli