Lijeska Corylus avellana

Carstvo:
Red:
Fagales
Porodica:
Vrsta:
Corylus avellana
Sinonimi:
Corylus glandulosa (Godet) Godet, Corylus imeretica Kem.-Nath., Corylus pontica K. Koch

Karakteristike

Obična lijeska (Corylus avellana) je listopadni grm ili niže stablo iz porodice brezovka (Betulaceae). Raste najčešće kao grm do 4 metara visine no kao niže stablo naraste i do 15 m. Deblo je promjera do 20 cm, kora je glatka, tanka, crvenkastosiva do smeđa, kasnije plitko ispuca. Korijen je plitak no široko i dobro razgranat, nema središnju žilu. Mladi izboji su koljenčasto ispresavijeni u cik-cak liniji, žutosmeđi do sivosmeđi, u početku prekriveni dlačicama i prekriveni karakterističnim bijelim točkicama – lenticelama, kasnije ogole. Pupovi su naizmjenični, zeleni ili sivi, krupni, jajasti, tupi, veliki do 3 mm, ljuske su na rubu trepavičaste. Listovi su obrnuto jajasti, dugi 5-13 cm, široki 5-9 cm, pri osnovi srcoliki, na rubovima nepravilno nazubljeni i nalaze se na kratkim, oko 0,5-2 cm dugim, žljezdasto dlakavim peteljkama. Lice im je tamnije zeleno i skoro golo, naličje im je svijetlozeleno i dlakavo, nervatura je perast i uzduž žila su dlačice. Pri osnovi im se nalaze dva mala palistića koji brzo otpadnu.

Lijeska je jednodomna biljka što znači da se muški i ženski cvjetovi nalaze na istoj biljci. Cvate prije listanja, vrlo rano, već i u siječnju ako su povoljni uvjeti, no obično u veljači i ožujku. Na jednom grmu cvatnja traje oko tjedan dana. Muški cvjetovi su u obliku resa koje se formiraju već tokom jeseni i u rano proljeće se otvaraju. Grupirane su po dvije do četiri rese, svaka dužine 5-7 cm no u fazi punog cvjetanja dugačke su i do 20 cm. Cvjetovi su bez ocvijeća, a imaju 4 prašnika koje su razdijeljene u gornjem dijelu te na koncu broje 8 prašnica koje na vrhu nose čuperak dlaka. Ženski cvjetovi su jedva vidljivi, veliki oko 0,5 cm, razvijaju se na jednogodišnjim izbojima u tamnocrvenom cvatu u obliku zbijenih pupova. Tučak je jedan, ocvijeće im je sraslo s plodnicom. Nakon uspješnog oprašivanja vjetrom razvijaju se široko jajasti plodovi. Do 4 takva ploda smještena su zajedno i u svakom plodu obavijenom čvrstom drvenastom ljuskom nalazi se jedna sjemenka. Plod je dug 1,5-2,5 cm, okružen jednostrukim ovojem nalik na listove koji su nazubljenih ili režnjevitih rubova, u početku zeleni, kasnije postanu smeđi, vršci im dopira do vrha lješnjaka. Dozrijevaju u kolovozu i rujnu.

Cvjetovi pčelama daju velike količine peludi, nektara nema.

Stanište

Prirodno raste u umjerenom pojasu Europe i jugozapadne Azije. Nalazimo je samoniklu od nizina do 1800 m nadmorske visine, raste u šikarama, na rubovima šuma, na vlažnim, dubokim humusnim zemljištima. Rasprostranjena je u zonama hrasta kitnjaka, hrasta lužnjaka, jasena i bukve. Životni vijek joj je do 100 godina. Vrlo često se uzgaja se kao prehrambena biljka.

Uzgoj

Lijeska nije nešto izbirljiva prema tlu, može uspijevati i na siromašnijoj zemlji no za obilne prinose najbolja su plodna, duboka i vapnenasta tla zbog formiranja plodova. Također joj je potreban sunčan položaj i vlažna zemlja jer u uvjetima zasjene ili suše tijekom ljeta slabo rađa. Osjetljiva je prilikom cvjetanja na niske temperature. Uspješno se sadi na erodiranim tlima a zbog oprašivanja vjetrom pogodni su otvoreni prostori.

Razmnožavanje lijeske moguće na više načina no razmnožavanje reznicama i izdancima najčešće je jer je vrlo lako i jeftino. Tokom jeseni uzimaju se reznice duge 20 cm i preko zime drže u vlažnom pijesku na temperaturi oko 10°C i u rano proljeće sade se u vlažan supstrat na zaštićeno mjesto dok ne ojačaju. Razmnožavanje položenicama radi se na jednogodišnjim mladicama koje se polažu uz tlo i prekriju zemljom. Lijeska ima i dobru izbojnu snagu iz panja.

Od najvažnijih sorti ističu se istarska i rimska sorta radi veće otpornosti na niske temperature.

Berba je tokom kolovoza i rujna kad plodovi zadobe žutosmeđu boju i lako ispadnu iz omotača. Vrijeme branja ovisno je o sorti a i o tome što ne dozrijevaju svi plodovi u isto vrijeme. Da bi se plodovi uspješno očuvali nakon berbe potrebno ih je dobro osušiti, a dobro sačuvani mogu trajati i cijelu godinu.

Od ukrasnih formi napominjemo:

  • Pendula” – grane su samo u početku uspravne, kasnije su povijene
  • Contorta” – nižeg rasta, grane su uvijene, listovi su savijeni
  • Fuscorubra” – listovi su u proljeće tamnocrveni, kasnije postanu crnosmeđi
  • Heterophylla” – listovi su usko jajasti, dlakavi i duboko urezani

Etimologija

Latinsko ime Corylus potječe od grčke riječi korys (kaciga) što označava ljuskavi ovoj koji čuva plod. Ime vrste avellana potječe od talijanskog grada Avella a Carl Linnaeus ga je odabrao preuzevši Leonhart Fuchsovu misao kada je on opisao lješnjak kao Avellana nux sylvestris – divlji orah Avelle. Na stranim jezicima lijeska je poznata kao common hazel (eng.), Gemeine Hasel (njem.), noisetier, coudrier (fr.), nocciòlo (tal.), avellano común (špa.), navadna leska (slo.), leska (sr.).

Upotreba

Plod je poznat kao lješnjak, ukusna je i hranjiva namirnica, sadrži oko 65% masti, 16% bjelančevina i oko 10% ugljikohidrata.

Od plodova se hladnim prešanjem dobiva jestivo biljno ulje koje je pogodno za koristiti u kozmetici. Ima odlike brzog upijanja i reguliranja lučenja masnoće, čime je pogodno za njegu masne kože. Također nalazi primjenu u tretiranju potkožnog tkiva zaposjednuto celulitom i strijama. Postoji i verzija ulja koje se dobiva od prženih lješnjaka, no ono ima primjenu samo u kulinarstvu a ne i u kozmetici.

Beru se također i rese od kojih je moguće raditi brašno i miješati ga s pšeničnim brašnom za izradu kruha. Rese se namoče u vodu da se pelud makne, stave se sušiti nekoliko dana i samelju u prah. Tada se prah dodaje receptu za kruh kao udio običnog brašna. Vjerujem da mnogi probaju ovakav kruh ne bi ni primijetili razliku, jer okusno kruh je sasvim normalnog okusa.

Od kore se mogu raditi oblozi za proširene vene. Drvo je pogodno za obradu i iskoristivost u razne tehničke svrhe. Izboji lijeske se lako savijaju te su pogodni za izradu košara, obruča i sl.

Galerija fotografija

Podijeli