Ledinjak

Karakteristike

Ledinjak ili zlatica (Ranunculus ficaria L.) je trajna zeljasta biljka iz porodice žabnjaka (Ranunculaceae). Stabljika je uspravna ili povaljena, naraste do 30 cm visine. Korijenje je mesnato, zadebljalo i kratko, no uz glavni korijen koji s vremenom odumre razvija adventivno korijenje koji odebljaju u gomolje i stvore samostalne biljke. Duge i sočne stapke nose listove srcolikog ili bubrežastog oblika, sjajne tamnozelene boje, mesnati i goli, nepravilno narovašenog ili nazubljenog ruba ili skoro cjeloviti. Cvjetovi cvatu u rano proljeće, otvoreni su samo ujutro i za sunčana vremena a zatvaraju se kada se sprema kiša. Pojedinačni su, veliki 2-3 cm, sastavljeni su od 8 do 12 sjajnih, zlatnožutih latica, 3 blijedozelenih lapa te mnoštvo žutih prašnika i tučaka. Plodnice su nadrasle i brojne. Plod je dlakavi oraščić kratkog kljuna, u sebi nosi jednu sjemenku koju raznose mravi.

Stanište

Raste na području Europe i zapadne Azije. Nalazimo ga u listopadnim žumama, šikarama, u vrtovima i voćnjacima. Rado obitava na sjenovitim i vlažnim mjestima, u sjeni višeg drveća.

Varijabilna je vrsta, kod nas su dokumentirane sljedeće podvrste:

• Ranunculus ficaria L. ssp. bulbifer Lambinon
• Ranunculus ficaria L. ssp. calthifolius (Rchb.) Arcang.
• Ranunculus ficaria L. ssp. ficariiformis (F. W. Schultz) Rouy et Fouc.

Podvrsta R. ficaria ssp. bulbifera visoka je 5-30 cm, ima listove u rozeti i u njihovim pazušcima stvara male gomoljčiće koji otpadnu i razviju nove biljke, dok je ssp. calthifolius nižeg rasta, visoka 2-8 cm, prizemni listovi joj nisu u rozetama i nakon cvatnje se ne razvijaju rasplodni pupoljci kao kod prethodne podvrste.

Etimologija

Latinsko ime roda Ranunculus potječe od umanjenice za latinsku riječ rana (žaba), zbog staništa biljaka na vlažnim područjima, u blizini močvara i bara. Ime vrste i sinonima roda ficaria potječe od riječi ficus (smokva), zbog oblika korijenovih kvržica.^[1] Engleski naziv Lesser celandine vuče porijeklo od latinskog chelidonia što znači lastavica baš kao što krasi i rod Chelidonium (rosopas, na eng. Greater celandine). Razlog je to što se za te biljke reklo da cvjetovi nastaju kada se lastavice vraćaju i nestaju kada one odlaze. Njemačko ime (Scharbockskraut) pokazuje da je ledinjak služio kao sredstvo protiv skorbuta (Scharbock = skorbut). Na drugim jezicima nazivi su ficaire fausse-renoncule (fr.), ranuncolo favagello (tal.), celidonia menor (špa.), lopatičasta zlatica, navadna lopatica (slo.).

Upotreba

Mladi listovi i korijen su uvjetno jestivi. Listovi se beru prije cvatnje i kuhaju 5 minuta, sadrže vitamin C i karotin. Stariji su listovi otrovni. Korijen je bogat škrobom, vadi se nakon cvatnje jer je u rano proljeće oštrog okusa. Koriste se i rasplodni pupovi, prokuhani i ukiseljeni. Cvjetni pupoljci se kisele u octu, mogu poslužiti kao začin umjesto kapara.^[2]

Smatra se značajnom namirnicom u krmi za fazane.

Galerija fotografija

Literatura

1. Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
2. Ljubiša Grlić, (1990.), Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, Zagreb: August Cesarec
3. Čedomil Šilić, (1987.), Šumske zeljaste biljke, Sarajevo: Svjetlost
4. Sergej Forenbacher, (2001.), Velebit i njegov biljni svijet, Zagreb: Školska knjiga