Lazarkinja

Karakteristike

Lazarkinja (Galium odoratum (L.) Scop.) je trajna zeljasta biljka iz porodice broćika (Rubiaceae). Stabljika je uspravna, četverobridna, glatka i gola, naraste do 50 cm visine. Podanak je puzajuć, tanak, crvenosmeđe boje. Listovi su kopljasti, pršljenasti, duguljasti, uski, sadržani od 6-8 golih liski koje su cjelovitih rubova, nemaju peteljku, duge su 1-3 cm a na vrhu imaju sitnu mekanu bodljicu. U donjem dijelu ih ima šest, a u gornjem osam. Cvjetovi su bijeli i sićušni, dužine 4-6 mm, mirisni, skupljeni na vrhu stabljike tvore paštitac. Vjenčić je razdijeljen na 4 režnjeva. Prašnika ima 4, tučak ima podraslu, dvogradnu plodnicu. Cvate u svibnju i lipnju kada ih posjećuju brojni kukci. Plodovi su mali kalavci koji se dijele na 2 plodića, gusto su prekriveni kukasto savijenim čekinjama.

Stanište

Rasprostranjena je vrsta na području Europe, u dijelovima Azije a u Sjevernoj Americi smatra se udomaćenom. Raste po bjelogoričnim, sjenovitim šumama. Najbolje uspijeva na hranjivom, humusnom i rastresitom tlu. Rasprostranjena je ponajviše u sjevernom dijelu Hrvatske dok je u južnim krajevima nema.

Etimologija

Latinsko ime roda Galium potječe od grčke riječi gala (mlijeko), jer se ova vrsta koristila za grušanje mlijeka. Ime vrste odoratum znači mirisan.^[1] Na stranim jezicima nazivi su sweetscented bedstraw, sweet woodruff (eng.), Waldmeister (njem.), aspérule odorante, gaillet odorant, petit Muguet, reine-des-bois (fr.), stellina odorosa, asperula (tal.), asperula, asperilla olorosa (špa.), dišeča lakota, dišeča perla (slo.).

Upotreba

Cvjetovi i cijela osušena biljka ima miris po kumarinima te se koristi kao začin za salate, slatka jela i pića. Čitavu nadzemnu biljku beremo prije ili na početku cvatnje. Sušimo je brzo u hladu, te često okrećemo jer može pocrnuti. Pri većoj temperaturi gube se mirisna svojstva. Osim za začin koristimo je za čaj. Djeluje antiseptično, pospješuju izlučivanje mokraće i znoja, za bolove kod migrene. Ispržene sjemenke mogu poslužiti kao zamjena za kavu.^[2]

Kalendar branja

Tablica prikazuje okvirno vrijeme sakupljanja pojedinih dijelova biljke prema mjesecima kroz cijelu godinu.

Galerija fotografija

Literatura

1. Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
2. Ljubiša Grlić, (1990.), Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, Zagreb: August Cesarec
3. Čedomil Šilić, (1987.), Šumske zeljaste biljke, Sarajevo: Svjetlost
4. Sergej Forenbacher, (2001.), Velebit i njegov biljni svijet, Zagreb: Školska knjiga