Lastin rep
Papilio machaon
Karakteristike
Lastin rep (Papilio machaon L.) je dnevni leptir iz porodice lastinrepaca (Papilionidae). Tijelo im je crnosivo, prednja krila su žuta, išarana crnih žila i mrlja. Stražnja su žuta i također crnih žila, ukrašena tamnoplavom trakom a na unutarnjoj strani imaju jednu okruglastu, hrđavocrvenu mrlju. Promjer krila je 65-85 mm. Zadnji par krila ima kratki crni repić. Oči su im krupne, ticala su fino kijačasta.
Razvoj leptira
Ženka pojedinačno odlaže jajašca na mekanim listovima biljaka većinom iz porodice štitarki (Asteraceae), primjerice voli kopar (Anethum graveolens), divlju mrkvu (Daucus carota), peršin (Petroselinum crispum), komorač (Foeniculum vulgare), pastrnjak (Pastnaca sativa), celer (Apium graveolens), kim (Carum carvi), no također i rutu (Ruta graveolens). Jajašca su okruglasta, glatka, u početku bijela, potom žuta, kasnije posmeđe. Gusjenice se izlegnu nakon 8-10 dana. U početku su crne, bijelih područja i narančastocrvenih točkica na bočnim stranama. Izgledaju kao ptičji izmet čime su prirodno kamuflirane radi zaštite od predatora. Nakon presvlačenja mijenjaju boju u svijetlozelenu s izraženim većim crnim i manjim narančastim mrljama. Na glavi imaju par žlijezda preko kojih izlučuju neugodan miris koji im služi kao obrana od predatora. Mnogo jedu i brzo rastu, mogu biti duge oko 5 cm. U toj fazi žive 4-6 tjedana dok se ne zakukulje u kukuljicu i započnu preobrazbu u odraslu jedinku. Kukuljice su smeđe, svijetlosmeđe ili sive boje. Gusjenice prve, proljetne generacije kukulje se pri osnovi biljke dok se druga, ljetna generacija kukulji na tlu i ti leptiri su veći od leptira prve generacije. Prezimljuje u fazi kukuljice. Odrasli leptiri hrane se cvjetnim nektarom.
Zabilježen je velik broj podvrsta.
Stanište
Rasprostranjen je u gotovo cijeloj Europi, u većem dijelu Azije i u Sjevernoj Americi. Nalazimo ga na livadama, uz rubove šume, u dvorištima i vrtovima, možemo ga naći kako u kontinentalnom dijelu, tako i u primorskom području uključujući na otocima, od nizinskog do planinskog pojasa 3000 m nadmorske visine. Zaštićena je vrsta.[1]
U sezoni ima dvije ili tri generacije, obično početkom travnja i u srpnju, odrasle leptire možemo vidjeti od svibnja do rujna.
Etimologija
Ime vrste dano je prema Mahaonu u grčkoj mitologiji, čiji slavni otac Asklepije je bio bog liječništva. Mahaon je nastavio rad oca te je i sam bio cijenjen kao liječnik. Na stranim jezicima nazivi su swallowtail, common yellow swallowtail, Old World swallowtail (eng.), Schwalbenschwanz (njem.), machaon, grand porte-queue (fr.), macaone (tal.), macaón (špa.), borboleta cauda-de-andorinha (port.), lastovičar (slo.), lastin repak (sr.).
Galerija fotografija
Literatura
- Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, (2013.), Narodne Novine 144/2013, Pravilnik o strogo zaštićenim vrstama
- Sergej Forenbacher, (2002.), Kompendij velebitske faune, Zagreb: Veterinarski fakultet
- Mladen Kučinić, Iva Mihoci, Antun Delić, (2014.), Leptiri oko nas, Zagreb: Školska knjiga