Kuna bjelica
Martes foina
Karakteristike
Kuna bjelica (Martes foina Erxleben) je sisavac iz porodice kuna (Mustelidae). Tijelo joj je duguljasto, dužine 45-50 cm s repom dužine 25 cm. Ima kratku, kompaktnu glavu dok su uši široke i kraće, zaobljene na vrhu. Krzno joj je kratko i gusto, grubo na dodir, sivo-smeđe, dok joj je poddlaka bjelkasta. Na grlu ima bijelu razdvojenu mrlju koja seže do unutarnje strane prednjih nogu. Nos joj je svijetlosmeđi ili svjetlorozi. Ima jako dobar sluh, vid i čulo njuha.
Stanište
Rasprostranjena je u cijeloj Europi izuzev sjevera te u dijelovima Azije a unešena je u Sjevernu Ameriku kada je pobjegla nakon trgovanja kućnim ljubimcima. Nastanjuje visoke planine dok se zimi zbog oskudice hrane spušta u nizine. Skloništa traži u napuštenim građevinama, štalama, potkrovljima, u pukotinama stijena, u niskim deblima drveća, ispod grana i skupljenih drva. Često boravi u blizini naseljenih područja i vješto se penje po drveću.
Razmnožavanje
Solitarne su životinje te se jedino druže kada je sezona parenja. Mužjaci često prođu veliku udaljenost kako bi pronašli ženku. Pare se jednom godišnje, u srpnju i kolovozu. Ženka je skotna 250-280 dana a rađa 3-7 mladih koji su slijepi i bespomoćni stoga ih brižno pazi. Spolnu zrelost stječu nakon 15-40 mjeseci. Mlade jedinke svoje odraslo krzno dobivaju prve zime, a potpuno se linjanje događa samo jednom godišnje, u proljeće. Teritorijalne su životinje te ga obilježavaju i štite od drugih.
Prehrana
Kuna bjelica je svejed, hrani se malim kralježnjacima, domaćim životinjama poput peradi i kunići. Što se tiče lova na hranu, često posjećuje štale i golubinjake, obično noću kada je najviše aktivna. Kada uoči plijen, brzim skokom napada, obara ga i usmrćuje ugrizom u vrat. Kada se uvuče u kokošinjac, ubije veći broj životinja nego što joj je potrebno. U manjoj mjeri hrani se dijelovima biljaka poput voća, jede jaja te med koji s lakoćom uzima jer je imuna na ubode pčela.
Zaštita
Prirodni neprijatelji kune bjelice uključuju lisicu, planinskog orla, sovu ušaru, velikog vranca i sokola između ostalog. Ponekad je i mačke i psi mogu napasti. Osim grabežljivaca, prirodni faktori koji utječu na smanjivanje populacije bjelice uključuju i prisutnost parazita i bolesti. Čovjek joj je štetnik u manjoj mjeri, zbog grubljeg krzna je srećom ne lovi.
