Kukurijek
Helleborus
Karakteristike
Kukurijek (Helleborus) je rod trajnica iz porodice žabnjaka (Ranunculaceae). Pravi je vjesnik proljeća – dok sve ostalo još drijema kukurijek već otvara svoje bijele, ljubičaste i žute cvjetove, čak i usred snijega. Listovi su tamnozeleni i kožasti, nalaze se na dugim stabljikama. Postoji ih dvadesetak vrsta koje rastu na području Europe i Azije a za nas je najznačajniji velecvjetni (crni) kukurijek (Helleborus niger). Od svih vrsta on najranije cvate, već početkom siječnja i često sve do kraja ožujka. Iako bi se iz naziva dalo zaključiti da je crnih cvjetova, zapravo je bijelih a crn mu je samo korijen.
Prirodno ih se može naći u šumarcima i na rubovima šuma. No zbog nemarnog branja postaje sve rjeđi i cijeli rod kukurijeka je zaštićen, posebice velecvjetni kukurijek koji je strogo zaštićen.
Latinsko ime Helleborus potječe od grčke riječi helein (ozlijediti, ubiti) i bora (hrana) što znači smrtonosna hrana.
Uzgoj
Kukurijek se često sadi u dvorištima i vrtovima zbog dekorativnih cvjetova.
Na našem imanju kukurijek je praktički korov. Raste svugdje i gdje ne treba a lako se samostalno razmnožava podancima. Može ga se razmnožiti i sjemenjem no klija teško. Ručno razmnožavanje vrlo je lako. Mlade biljke iskopaju se i presade na željeno mjesto. Odgovaraju mu sunčana do polusjenovita mjesta te vlažno i dobro drenirano tlo.
Upotreba
Svi dijelovi biljke su otrovni. U literaturi se navodi da su zabilježena i trovanja kada su ljudi pili mlijeko stoke koja je pasla na travnjacima na kojima raste kukurijek. [1]
