Kukolj Agrostemma githago

Carstvo:
Red:
Caryophyllales
Vrsta:
Agrostemma githago
Sinonimi:
Agrostemma nicaeense Roth, Lychnis githago (L.) Scop.

Karakteristike

Poljski kukolj (Agrostemma githago L.) je jednogodišnja zeljasta biljka iz porodice karanfila (Caryophyllaceae). Stabljika je uspravna, obrasla dlakama, u gornjem dijelu razgranata i naraste do 100 cm visine. Listovi su nasuprotni, lancetasti, svijetlozeleni i dlakavi. Cvjetovi su pojedinačni, veliki i smješteni na dugim stapkama. Cvatu od lipnja do rujna. Plod je duguljast tobolac koji u sebi nosi crne, bubrežaste sjemenke. Biljka u godini stvara 100 – 600 sjemenki koje prokliju iste godine no zadržavaju klijavost nekoliko godina. Kada prokliju na jesen, stvore lisnu rozetu prekrivenu dlačicama koje ga čini otporne na mraz i niske temperature.[1]

Stanište

Rasprostranjen je po cijeloj Europi. U prošlosti je često nicao na poljoprivrednim zemljištima, no danas je postao rijetka biljka. U mnogim europskim zemljama uvršten je u Crvenu listu flore.

Etimologija

Latinsko ime roda Agrostemma znači poljski vijenac. Potječe od grčkih riječi agros (polje) i stemma (vijenac), često ga se nalazilo kako raste u polju a koristio se za pletenje vijenaca. Ime vrste githago potječe od naziva za crni kim (gith), zbog sličnosti sjemenki kukolja sa sjemenkama crnog kima (Nigella sativa).[2] Na stranim jezicima nazivi su common corn-cockle (eng.), Kornrade (njem.), nielle des blés (fr.), neguilla (špa.), gittaione (tal.), navadni kokalj (slo.).

Upotreba

Kukolj je otrovna biljka, pogotovo sjemenke koje sadrže saponin gitagin. U prošlosti su trovanja bila česta, danas zbog razvijenih poljoprivrednih strojeva toga više nema. Simtomi trovanja su povraćanje, proljev, vrtoglavica, ubrzanje pulsa, u težim stanjim klijenut disanja.[3] Brašno zbog njega poprimi plavkastu boju, postane lošeg, gorkog okusa i djeluje štetno.[4] Zabilježeni su i slučajevi trovanja životinja sjemenkama kada se nađe u krmi.[5]

U polju kukolj nije posve zlokobna biljka. Potiče rast korijena raznih kultura (pšenica, soja, kukuruz, šećerna repa, suncokret) čime u konačnici utječe na povećanje njihovog prinosa. Kod pšenice to znači povećanje 10-15% te uvećan sadržaj proteina, u soji uvećan sadržaj proteina i ulja. Povoljno utječe na količinu i kakvoću voća (jabuka, kruška, šljiva, malina, grožđe), njihovi plodovi postaju veći, sadrže više šećera i vitamina C. Postoje preparati koji se iz kukolja ekstrahiraju i koriste kao hormon rasta (Agrostemin).[6]

Galerija fotografija

Podijeli