Krumpir Solanum tuberosum

Carstvo:
Red:
Solanales
Porodica:
Vrsta:
Solanum tuberosum

Karakteristike

Krumpir (Solanum tuberosum L.) je trajna zeljasta biljka iz porodice pomoćnica (Solanaceae). Stabljika je uspravna, dlakava, razgranata, dlakava, naraste su do 60 cm visine. Gomolji su mesnati, zadebljani, bijele ili žućkaste boje. Listovi su neparno perasti, jajolikih liski koje su na licu gole a na naličju dlakave, nalaze se na peteljkama. Cvjetovi su dvospolni, pravilni, karakterističnog izgleda za pomoćnice. Smješteni su na do 10 cm dugim stapkama i skupljeni su po 2-4 u rahle paštitaste cvatove. Ocvijeće im je dvostruko, čašku grade pet zelenih lapova ušiljenog vrha, vjenčić čine pet bijelih do svijetloljubičastih latica. Tučak je građen od nadrasle plodnice i nosi mnogo sjemenih zametaka. Cvatu od lipnja do kolovoza. Plod je mesnata, okruglasta, zelena boba promjera 2-4 cm. Na krajevima podzemnih vriježa stvaraju se zadebljali gomolji nepravilnog oblika. Postoji velik broj kultivara koji se razlikuju visinom biljke, bojom cvjetova, oblikom, bojom i okusom gomolja.

Stanište

Porijeklom je iz Južne Amerike gdje se u području Anda još prije 3000 godina uzgajao. Pretpostavlja se da je u Europu unešen u 16. stoljeću. U početku je uzgajan kao ukrasna biljka no danas je jedna od najvažnijih prehrambenih biljaka. Razmnožava se pomoću gomolja, a generativno sjemenom radi selekcije.

Uzgoj

Krumpir razmnožavamo gomoljima. Da bi razvili klicu, gomolji odleže u suhoj, osvijetljenoj prostoriji gomolji na 30-40 dana dok ne razviju klicu dugu 2 cm. Kada se kaže sjemenski krumpir time se zapravo misli na obični krumpir koji je proklijao. Sade se manji gomolji, a ako se sade veći mogu se rasjeći na manje komadiće, bitno je samo da svaki komadić ima barem jednu klicu. Sadi se na 30-40 cm međusobnog razmaka i redovito se nagrtaju kako bi se povećavali prinosi.

Listove vole jesti zlatice koje mogu učinit popriličnu štetu ako im se dopusti, te je stoga potrebno pripaziti na njihovo razmnožavanje. Ukoliko se njihovo razmnožavanje drži pod kontrolom u početnim fazama nicanja biljke, kasnije ako će ih i bit više neće stić napravit štetu jer će se gomolji već znatno oformiti. Kao preventivnu mjeru protiv njih, krumpir se može špricat otopinom cvjeta bazge koja navodno zakamuflira miris krumpira tako da ga zlatice neće otkriti.

Mada ih možemo brati i ranije, krumpiri su spremni za vađenje kada se osuši i padne nadzemni dio (cima). Prvo prođemo traktorom koji ima posebni nastavak za plug kojim se stvaraju brazde u tlu pritom ne oštećujući gomolje te ručno ih sakupljajući. Kad ih sakupimo, motikom ili posebnim grabljama, nagrnemo tlo tako da se zatrpaju otvorene brazde.

Posebno je cijenjen lički krumpir, možda zbog planinskog podneblja koje je blisko višim dijelovima Anda – južnoameričkog gorja te izvornog područja krumpira.

Ukoliko se košnice pčela nađu blizu zasađene velike površine krumpira koje su se zaštitile kemijski sredstvima, dolazi do uginuća pčela kada prilaze cvjetovima u nastojanju da sakupe pelud i nektar.[1]

Uzgoj krumpira u vreći

Jedan mali eksperiment uzgoja krumpira u loncu i vreći. Pokušaj je bio uspješan donekle, naime, biljka je narasla ali ploda je bilo tek toliko da ga je bilo za sadnju nagodinu u drugu vreću. Ipak je bilo premalo mjesta. Druge godine ćemo pokušati ponoviti, ali tad ćemo u dublju vreću.

Etimologija

Latinsko ime roda Solanum pretpostavlja se vuče porijeklo od latinske riječi solamen što znači smirujuć, zbog ljekovitog svojstva ublažavanja bolova neke srodne vrste.[2] Ime vrste tuberosus znači gomoljast.[3] Naziv krumpir potječe od njemačkih riječi Gruntbir, Gruntbirne (zemljana kruška).[4] Na stranim jezicima nazivi su potato (eng.), Kartoffel (njem.), pomme de terre, patate (fr.), patata (tal.), papa, patata (špa.), batata, pataca (port.), krompir (slo., sr.).

Upotreba

Gomolji sadrže 18-25% ugljikohidrata i 2-3% bjelančevina. Jestivi su a zbog alkaloida solanina jedu se termički obrađeni. No, odmah ispod ljuske nalazi se obilje vitamin C i B, te bi ga zato bilo korisno kuhati u ljusci. Naravno, kao i sve ostalo, samo ekološki uzgoj tada ima smisao.

Iz gomolja se proizvodi krumpirov škrob koji je fini, bijeli prašak bez mirisa i okusa. Osim za izradu raznih proizvoda u prehrambenoj industriji koristi se u kemiji kao indikator u jodometriji.[5]

Galerija fotografija

Podijeli