Krocanj
Myriophyllum
Karakteristike
Krocanj (Myriophyllum) je rod vodenih zeljastih biljaka iz porodice zrnuljača (Haloragaceae). Stabljike su zelene. Listovi su skupljeni u pršljenovima i perasto su razdijeljeni. Cvjetovi su sitni i neugledni, skupljeni u klasaste cvatove, rastu u gornjim dijelovima biljke i izranjaju iz vode. Muški cvjetovi su u gornjem dijelu, ženski se nalaze ispod njih. Oprašivanje se vrši vjetrom. Plod je kalavac koji se dijeli na 2-4 dijela.
Rod sadrži 69 biljaka od kojih većina raste na području Australije. Neke vrste se sade u akvarijima i ribnjacima kako bi onemogućile razvoj algi i pročistile zrak.
Kod nas su u prirodi rasprostranjene dvije vrste:
- pršljenasti krocanj (Myriophyllum verticillatum L.)
- klasasti krocanj (Myriophyllum spicatum L.)
Etimologija
Latinsko ime roda Myrophyllum potječe od grčkih riječi myrios (bezbrojan) i phyllon (list) zbog mnogobrojnih listova. Ime vrste verticillatum znači pršljenast, dok ime druge vrste spicatum znači klasast.[1]
Klasasti krocanj (Myriophyllum spicatum)
Stabljike su cilindrične, malo razgranate, glatke, duge obično do 200 cm. Korijenje je gomoljasto, ide do 150 cm u dubinu. Listovi su podvodni, skupljeni su po četiri u pršljenove, dugački su do 35 mm, sastavljeni su od 14-40 malih listića dugačkih 5 – 13 mm. Jednodomna je biljka, cvjetovi su skupljeni u klasaste cvatove dužine do 15 cm i izviru iz vode. Brakteje su kraće ili iste dužine kao i cvijet i cijelog su oboda. Latice su crvenkaste a zupci čašice tupi. Cvate od lipnja do kolovoza. Plodovi dozrijevaju u listopadu, bradavičasti su kalavci koji se dijeli na 4 manja plodića. Za razliku od drugih vrsta, turione (dormantne pupove) ne formira.
Prirodno je rasprostranjen na području Europe, Azije i sjeverne Afrike. U Sjevernoj Americi smatra se invazivnim korovom. Raste u stajaćim ili sporo kretajućim vodama, jezerima, barama, ribnjacima i dr.
Na stranim jezicima nazivi su Eurasian watermilfoil, spiked water-milfoil (eng.), Ährige Tausendblatt (njem.), myriophylle en épi (fr.), millefoglio d’acqua comune (tal.), filigrana mayor (špa.), klasasti rmanec (slo.).
Pršljenasti krocanj (Myriophyllum verticillatum)
Stabljika je zelena, duga obično do 150 cm, rijetko do 300 cm. Listovi su podvodni, perasti, pršljenasto su smješteni po 4-6, sastavljeni su od 5- 14 manjih listića. Cvjetovi su skupljeni u do 25 cm dugim klasastim cvatovima koji izviru iz vode. Brakteje su 2-3 puta duže od cvjetova i češljasto su rasperane. Latice su zelenkastobijele, zupci čašice su šiljasti. Prašnika je 8. Cvate od lipnja do rujna. Plod je glatki kalavac, dijeli se na 4 plodića. Ova vrsta stvara male, tamnozelene turione (dormantne pupove) koji se u jesen odijele i plutaju a dolaskom hladnih zima spuštaju se na dno i prezime. U proljeće se iz njih razvijaju nove biljke.
Raste u Europi, Aziji, sjevernoj Africi i Sjevernoj Americi. Raste u sporotekućim vodama ili vodama stajaćicama, jezerima i barama.
Na stranim jezicima poznata je kao whorl-leaf watermilfoil, or whorled water-milfoil (eng.), Quirlige Tausendblatt (njem.), myriophylle verticillé (fr.), millefoglio d’acqua ascellare (tal.), filigrana menor (špa.), vretenčasti rmanec (slo.).
Upotreba
U literaturi je naveden podatak da zbog grube teksture biljke mogu poslužiti za brušenje i čišćenje predmeta, kao brusni papir (Myriophyllum spicatum).[2] Osobno nam se stabljike ne čine grubima, u odnosu drugih biljaka kao što je poljska preslica.
