Kratkokljuni čapljan Erodium cicutarium

Carstvo:
Odjeljak:
Magnoliophyta
Koljeno:
Magnoliopsida
Red:
Geraniales
Porodica:
Vrsta:
Erodium cicutarium
Sinonimi:
Geranium cicutarium L.

Karakteristike

Kratkokljuni čapljan (Erodium cicutarium (L.) L’Hér.) je jednogodišnja ili dvogodišnja zeljasta biljka iz porodice iglica (Geraniaceae). Jednogodišnje biljke su niske, dok su dvogodišnje više i razgranatije. Stabljika je polegnuta ili uzlazeća, na osnovi razgranata, naraste 10-40 centimetara u visinu. Listovi su izduženi, ovalni, dugi 3-16 cm, dvostruko perasto urezani. Cvjetovi su dvospolni, skupljeni po 2-7 na drškama. Vjenčić je građen od 5 svijetlocrvenih ili ljubičastocrvenih latica koje su široko i naopako jajaste, na vrhu zaobljene a dvije gornje latice često znaju imati pjegu. Čaška je građena od 5 lapova koji su vidljivo kraći od latica. Prašnika ima 10, poredani su u dva reda a vanjski red je zakržljao. Tučak je izgrađen od 5 sraslih oplodnih listića (zvanih karpele) u čijoj su šupljini smješteni sjemeni zameci. Oprašuju ih pčele, leptiri i kornjaši. Cvjeta od travnja do lipnja, ponekad i do jeseni. Plod je tobolac s dugim kljunom, raspada se na 5 dijelova od kojih svaki nosi po jednu svijetlosmeđu sjemenku dugu oko 3 mm.

Klima i stanište

Mediteranskog je podrijetla, danas je raširena u toplijim dijelovima većeg područja Europe, a u Sjevernoj Americi smatra se invazivnom. Raste na suhim, toplim, otvorenim mjestima, tlo bi trebalo biti dobro drenirano, vapnenasto, neutralno ili alkalno. Nalazimo je na travom obraslim mjestima, uz rub putova, po suhim livadama, vinogradima, na pijesku kao i na visokim planinama do 2000 m nadmorske visine.

Etimologija

Latinsko ime roda Erodium potječe od grčke riječi erodios (čaplja), zbog sličnosti kljuna čaplje s izgledom kljunastih plodova biljke. Ime vrste cicutarium ukazuje na sličnost listova, štitova i mirisa sa biljkom roda Cicuta.[1] Hrvatski naziv dobila je po dugačkom kljunu ploda koji podsjeća na čapljin kljun. Narodni naziv poludnevnica dan je prema bodljama sjemena koje se oko podneva rasklapaju i pomiču sa suncem, pa su pastiri s pomoću biljke određivali doba dana.[2]

Na stranim jezicima nazivi su redstem filaree, redstem stork’s bill, common stork’s-bill, pinweed (eng.), Gewöhnliche Reiherschnabel, Schierlingsblättriger Reiherschnabel (njem.), bec-de-grue à feuilles de ciguë, bec-de-grue commun, cicutaire (fr.), becco di gru comune, cicutaria (tal.), aguja de pastor, peine de la bruja, alfilerillo de pastor (špa.), navadni čapljevec (slo.).

Upotreba

Jestivi su mladi listovi, beru se u proljeće prije cvatnje. Mogu se konzumirati sirovi ili kuhani, sirove u manjim količinama dodajemo salatama, a kuhane koristimo kao varivo. Stariji dijelovi biljke nisu jestivi.[3]

Galerija fotografija

Podijeli