Krastavac Cucumus sativus

Carstvo:
Red:
Cucurbitales
Porodica:
Vrsta:
Cucumus sativus
Sinonimi:
Cucumis muricatus Willd., Cucumis esculentus Salisb.

Karakteristike

Krastavac (Cucumis sativus L.) je jednogodišnja zeljasta biljka iz porodice tikvi (Cucurbitaceae). Puzavica je koja stvara razgranate i dlakave stabljike do 4 metra dužine. Listovi su naizmjenični i nalaze se na dugim peteljkama, veliki, grubi,obrasli gustim čekinjastim i bodljastim dlakama, razdijeljeni su na pet režnjeva. Cvjetovi su jednospolni, muški cvjetovi skupljeni su u grozdaste cvatove i nalaze se na dugim stapkama, imaju pet prašnika od kojih su po dvoje međusobni srasli a jedan je slobodan. Ženski cvjetovi su pojedinačni i rastu u pazušcima listova na kratkim stapkama, plodnica tučka je podrasla i nosi mnogo sjemenih zametaka. Ocvijeće čine pet lapova, vjenčić je zvonac i čine ga pet žutih latica. Ovisno o vremenu sjetve, počinje cvati u svibnju pa sve do prvog mraza. Otvoreni su uglavnom samo do podne. Nakon uspješnog oprašivanja iz ženskih cvjetova stvaraju se duguljasti i često malo uvijeni plodovi zelene kore i sočne bijele unutrašnjosti. Sjemenke su mnogobrojne, bijele, ovalnog oblika i spljoštene.

Cvjetove u jutarnjim satima posjećuju pčele koje sakupljaju nektar. Na površini od 1 ha zasada mogu sakupiti do 30 kg meda.[1]

Porijeklom iz je iz zemalja južne Azije no danas se zbog jestivih plodova uzgaja po cijelom svijetu. Razmnožava se sjemenom.

Etimologija

Latinsko ime roda Cucumis bilo je još kod antičkog rimskog pisca Marka Terencija Varona (116. pr. Kr. – 27. pr. Kr.) ime za krastavac. Ime vrste sativus prevodi se kao ono što se sije, kultivira.[2] Na stranim jezicima nazivi su cucumber (eng.), gurke (njem.), concombre (fr.), cetriolo (tal.), pepino (špa.), navadna kumara (slo.).

Uzgoj

Krastavci se često presađuju iz prethodno pripremljenih teglica krajem svibnja, međutim tako se može raditi jedino ako se želi postići nešto ranija rodnost. U pravilu je to uistinu nepotrebno jer sjemenke posijane u svibnju lako klijaju ako im se omogući dovoljno vlage i brzo rastu. Kupljene sadnice mogu biti štoviše i jako skupe, pogotovo ako se želi posaditi veća količina.

Za uzgoj presadnica krastavce obično sijemo u travnju na zatvorenom no ukoliko živimo u toplim mediteranskih područjima presadnice možemo držati na zaštićenom otvorenom mjestu. Presađujemo ih tek polovinom svibnja, poslije opasnosti od mrazeva. U tlu nakon što iskopamo rupu, pognojimo odležanim stajskim gnojivom te utaknemo sadnicu. Na kraju malčiramo piljevinom ili slamom, te dobro zalijemo.

Za uzgoj u vrt direktnom sjetvom sjemenke možemo slobodno sijati gusto (~5 cm). Tada ih uzgajamo uz potporanj čime i značajno uštedimo na prostoru. Čvrsto razapemo mrežu visine do 150 cm između štapova. Neki krastavci samostalno će se obuhvatiti i penjati dok će neke ipak trebati ručno navoditi.

Osim dovoljne vlage krastavcima je potrebno omogućiti i obilje sunca i topline a pošto je veliki potrošač hrane pogoduju mu humusna tla bogata hranjivim tvarima. Potrebno je redovito zalijevanje vodom okolne temperature pri čemu trebamo paziti da ne polijemo listove. Suša dovodi do zastoja u rastu i gorkih plodova.

Od bolesti najosjetljiviji su na pepelnicu te ih se može preventivno prskati juhom od preslice.

Berba

Berba započinje obično 9-10 tjedana nakon sjetve. Salatni krastavac beremo dok je još mali, svega desetak centimetara. Možemo ga ostaviti da naraste do srednje veličine kao obični krastavac, i dalje će sačuvati finu aromu i sočnost. Ostale krastavce beremo kad dosegnu željenu veličinu. Ne smijemo previše čekati jer plodovi mogu postati gorki. Branje se poželjno odvija za oblačna dana, kada nema sunca jer tada intenzivnije kolaju sokovi te plod ubran po suncu može biti gorak. Važno je napomenuti da plodove treba brati pažljivo, pazeći pri tom da ne povrijedimo vriježe.
Ukoliko želimo ostaviti vlastiti sjemenki materijal trebamo sačekati da plod u potpunosti sazrije, što najbolje vidimo po peteljci koja dobije žuto smeđu boju, odnosno osuši se.

Svježe plodove čuvamo do 2 tjedna, inače ih je poželjno kiseliti.

Sorte

  • sunčani potok – klasična i česta sorta, srednje dužine do 20 cm
  • pariški kornišon – malih plodova idealan za kiseljenje, možemo ga ostaviti da naraste do veličine običnih krastavaca te ga jesti u salatama.
  • Japanski salatni krastavac – dugih vitkih plodova, dobar za salate.

Biološki savjeti i mješovite kulture

Krastavac je veliki potrošač hranjiva te se često napominje da ga se ne sadi uz druge biljke s velikom potrošnjom hrane. Međutim, mi smo ove godine sadili krastavce uz rajčice (oboje slove kao izjelice hranjiva) te su odlično uspijevali. Dobri susjedi su salate, češnjak, luk, celer, komorač, grah, rotkvica… a pogodno je isplanirati gredicu tako da se ubire povrće upravo u trenutku prije nego što se krastavci razmašu.

Upotreba

Jestivi su cijeli plodovi, sjemenke, mladi listovi i stabljike. Jedu se svježi ili se kisele. Ukoliko su uzgojeni organskim putem, nije ih potrebno guliti. Listove i stabljike možemo kuhati kao varivo. Od sjemenki se hladnim tiještenjem proizvodi biljno ulje bogato linolnom i oleinskom kiselinom te vitaminom E. Koristi se u pripravcima za njegu kože i kose, brzo se upija i dobro njeguje.

Galerija fotografija

Podijeli