Preskoči do glavnog sadržaja

Kozlac

Arum

Karakteristike

Kozlac (Arum) je rod višegodišnjih biljaka iz istoimene porodice kozlaca (Araceae). Sačinjava 32 opisane vrste koje rastu na području Europe, sjeverne Afrike te zapadne i središnje Azije. Za naše područje najznačajnije vrste su obični (pjegavi) kozlac (Arum maculatum) veliki kozlac (Arum italicum).

Zeljaste su trajnice koje narastu do 60 cm visine. Gomolj je krupan, listovi kopljasti a cvat je smješten na zadebljaloj stapci. U početku stapka raste obavijena listom zbog čega izgleda kao list kale, no pravi cvjetovi su gusto poredani na vrhu same stapke. Na istoj stapci rastu muški i ženski cvjetovi, s tim da su niže smješteni ženski a gore muški cvjetovi. Neugodnog su mirisa čime privlače kukce oprašivače. Kada kukac jednom uđe u cvijet, zbog dlačica koje su usmjerene prema unutrašnjosti više ne može normalno izaći sve dok polen slijedeći dan ne sazrije i dlačice nestanu. Nasamaren kukac, posve omotan polenom zbog prevrtanja u cvijetu tražeći izlaz, naposljetku biva oslobođen, te u potrazi za hranom prenosi ga na druge cvjetove. Ako uđe u drugi kozlacov cvijet, stvarno je pehist jer priča se ponavlja. Kozlaci cvatu sredinom proljeća te ovisno o oprašenosti plodovi ne dozrijevaju svi u isto vrijeme.

Stanište

Rasprostranjene su u Europi, zapadnoj i srednjoj Aziji, te u sjevernoj Africi. Nalazimo ih često na vlažnim i sjenovitim mjestima, u listopadnim šumama i šikarama.

Etimologija

Latinsko ime roda Arum potječe od grčke riječi aron (biljka koja se penje i obavija), slično kao ar, ahor (zmija)[1] ili od arapske riječi ar (vatra) [2]. Cvjetovi stvaraju toplinu (do 400 mW[3] ) koja im pomaže da jače šire svoj gnjusan smrad.

Upotreba

Biljni sok gorkog okusa je otrovan, a koncentriran je u gomolju i crvenim bobicama. Svi dijelovi biljke sadrže toksičnu tvar aroin te koniin kojeg ima i u velikoj kukuti (Conium maculatum). Aroin se razara kuhanjem ili sušenjem te gomolji postaju jestivi, ljudi su ga zbog visokog sadržaja škroba u prošlosti koristili za vrijeme nestašice hrane. Simptomi trovanja bobicama su bolovi, jaka žeđ, povraćanje i proljev, nepravilan rad srca a kod teških slučaja i smrt pri potpunoj svijesti. Mljevenjem gomolja dobivao se tzv. ciparski prašak koji je nekada služio za pudranje lica i perika, što je često oštećivalo kožu lica.[4] [5]

Obični kozlac (Arum maculatum L.)

Karakteristično za obični kozlac je tamnozelena lisna plojka duga 10-15 cm s nekad tamnim mrljama. Duž klipa su brojni sitni jednospolni cvjetovi, pri bazi klipa su smješteni ženski cvjetovi a iznad njih muški. Cvatu u svibnju i lipnju. Vrh klipa je ljubičasto obojen i cilindričan. Plodovi su sočne narančastocrvene bobe promjera oko 5 mm. Pri dodiru sok biljke može izazvati oštećenje kože.

Rasprostranjen je u listopadnim šumama srednje i južne Europe. Kod nas ga najviše ima u kontinentalnom području. Latinsko ime vrste maculatum (maculatusznači pjegav.[6]

Veliki kozlac (Arum italicum Mill.)

Veliki kozlac (Arum italicum

Listovi velikog kozlaca na licu imaju karakteristične bijele žile koje dolaskom jeseni sve više dolaze do izražaja. Nalazimo ga najviše u primorskom području.

Pregled lokacija