Kozlac

Karakteristike

Kozlac (Arum) je rod višegodišnjih biljaka iz istoimene porodice kozlaca (Araceae). Sačinjava 32 opisane vrste koje rastu na području Europe, sjeverne Afrike te zapadne i središnje Azije. Za naše područje najznačajnije vrste su obični (pjegavi) kozlac (Arum maculatum) i veliki kozlac (Arum italicum).

Zeljaste su trajnice koje narastu do 60 cm visine. Gomolj je krupan, listovi kopljasti a cvat je smješten na zadebljaloj stapci. U početku stapka raste obavijena listom zbog čega izgleda kao list kale, no pravi cvjetovi su gusto poredani na vrhu same stapke. Na istoj stapci rastu muški i ženski cvjetovi, s tim da su niže smješteni ženski a gore muški cvjetovi. Neugodnog su mirisa čime privlače kukce oprašivače. Kada kukac jednom uđe u cvijet, zbog dlačica koje su usmjerene prema unutrašnjosti više ne može normalno izaći sve dok polen slijedeći dan ne sazrije i dlačice nestanu. Nasamaren kukac, posve omotan polenom zbog prevrtanja u cvijetu tražeći izlaz, naposljetku biva oslobođen, te u potrazi za hranom prenosi ga na druge cvjetove. Ako uđe u drugi kozlacov cvijet, stvarno je pehist jer priča se ponavlja. Kozlaci cvatu sredinom proljeća te ovisno o oprašenosti plodovi ne dozrijevaju svi u isto vrijeme.

Stanište

Rasprostranjene su u Europi, zapadnoj i srednjoj Aziji, te u sjevernoj Africi. Nalazimo ih često na vlažnim i sjenovitim mjestima, u listopadnim šumama i šikarama.

Etimologija

Latinsko ime roda Arum potječe od grčke riječi aron (biljka koja se penje i obavija), slično kao ar, ahor (zmija)^[1] ili od arapske riječi ar (vatra) ^[2]. Cvjetovi stvaraju toplinu (do 400 mW^[3] ) koja im pomaže da jače šire svoj gnjusan smrad.

Upotreba

Biljni sok gorkog okusa je otrovan, a koncentriran je u gomolju i crvenim bobicama. Svi dijelovi biljke sadrže toksičnu tvar aroin te koniin kojeg ima i u velikoj kukuti (Conium maculatum). Aroin se razara kuhanjem ili sušenjem te gomolji postaju jestivi, ljudi su ga zbog visokog sadržaja škroba u prošlosti koristili za vrijeme nestašice hrane. Simptomi trovanja bobicama su bolovi, jaka žeđ, povraćanje i proljev, nepravilan rad srca a kod teških slučaja i smrt pri potpunoj svijesti. Mljevenjem gomolja dobivao se tzv. ciparski prašak koji je nekada služio za pudranje lica i perika, što je često oštećivalo kožu lica.^{[4] [5]}

Obični kozlac (Arum maculatum L.)

Karakteristično za obični kozlac je tamnozelena lisna plojka duga 10-15 cm s nekad tamnim mrljama. Duž klipa su brojni sitni jednospolni cvjetovi, pri bazi klipa su smješteni ženski cvjetovi a iznad njih muški. Cvatu u svibnju i lipnju. Vrh klipa je ljubičasto obojen i cilindričan. Plodovi su sočne narančastocrvene bobe promjera oko 5 mm. Pri dodiru sok biljke može izazvati oštećenje kože.

Rasprostranjen je u listopadnim šumama srednje i južne Europe. Kod nas ga najviše ima u kontinentalnom području. Latinsko ime vrste maculatum (maculatus) znači pjegav.^[6]

• 
• 
• 
• 
• 

Veliki kozlac (Arum italicum Mill.)

Veliki kozlac (Arum italicum

Listovi velikog kozlaca na licu imaju karakteristične bijele žile koje dolaskom jeseni sve više dolaze do izražaja. Nalazimo ga najviše u primorskom području.

Literatura

1. Umberto Quattrocchi, (2012.), CRC World Dictionary of Medicinal and Poisonous Plants: Common Names, Scientific Names, Eponyms, Synonyms, and Etymology, Florida, SAD: CRC Press
2. www.britannica.com/EBchecked/topic/37359/Arum
3. http://5e.plantphys.net/article.php?ch=&id=503
4. Toni Nikolić, Sanja Kovačić, Mirko Ruščić, Milenko Milović, Vanja Stamenković, Darko Mihelj, Nenad Jasprica, Sandro Bogdanović, Jasenka Topić, (2008.), Flora jadranske obale i otoka – 250 najčešćih vrsta, Zagreb: Školska knjiga d.d.
5. Zvonimir Maretić, (1986.), Naše otrovne životinje i bilje, Zagreb: Stvarnost
6. Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"