Konopljuša

Karakteristike

Konopljuša (Eupatorium cannabinum L.) je trajna zeljasta biljka iz porodice glavočika (Asteraceae). Stabljika je uspravna, jednostavna ili razgranata, okruglasta, prekrivena kratkim dlačicama, visoka do 150 cm. Podanak je ukošen, valjkast i čvornast.  Listovi su nasuprotni i dlanasto razdijeljeni na 3-5 režnjeva, dugi su, sjedeći su ili se nalaze na kratkoj peteljci, nazubljenih su rubova i na vrhu ušiljeni, na obje strane prekriveni sitnim dlačicama, dugi su 10-15 cm. Cvjetovi su dvospolni, cjevasti, ružičasti i mali, nalaze se na stapkama i gusto su skupljeni u oko 0,5 cm duge gronjaste cvatove na vrhovima stabljika i postranih grana. Plodnica je podrasla, jednogradna, ima jedan sjemenki zametak. Cvatu od lipnja do rujna. Plod je oko 3 mm dug ahenij s papusom.

Stanište

Rasprostranjena je na području Europe, Azije i sjeverozapadne Afrike. Staništa su joj vlažna mjesta sunčanih ili polusjenovitih područja. Raste uz potoke, rijeke, na vlažnim livadama, pokraj puteva, na rubovima listopadnih, crnogoričnih i mješovitih šuma i šikara. Razmnožava se sjemenom.

Medenje

Vrlo je dobra medonosna biljka. Pčele salijeću cvjetove sakupljajući mnogo nektara i peluda. Nektar sadrži 40-55 % šećera.^[1]

Etimologija

Latinsko ime roda Eupatorium dano je u ime pontskog kralja Mitridata VI. Eupatora (134. pr. Kr – 63. pr. Kr.) zbog mišljenja da je prvi otkrio ljekovitu vrijednost biljke. Izvodi se od grčke riječi eupator (plemenit). Isto značenje odnosi se i na petrovac (Agrimonia eupatoria).^[2] Na stranim jezicima nazivi su hemp-agrimony, holy rope (eng.), Gewöhnliche Wasserdost, Kunigundenkraut, Wasserhanf (njem.), eupatoire à feuilles de chanvre, eupatoire chanvrine (fr.), canapa acquatica (tal.), cannabina (špa.), konjska griva (slo.).

Galerija fotografija

Literatura

1. Matija Bučar, (2008.), Medonosne biljke kontinentalne Hrvatske: staništa, vrijeme cvjetanja, medonosna svojstva, Petrinja: Matica hrvatska
2. Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
3. Čedomil Šilić, (1987.), Šumske zeljaste biljke, Sarajevo: Svjetlost
4. Sergej Forenbacher, (2001.), Velebit i njegov biljni svijet, Zagreb: Školska knjiga