Klobučić Cymbalaria muralis

Carstvo:
Red:
Lamiales
Vrsta:
Cymbalaria muralis
Sinonimi:
Antirrhinum cymbalaria L, Linaria cymbalaria (L.) Mill.

Karakteristike

Klobučić (Cymbalaria muralis G.Gaertn., B.Mey. & Scherb.) je jednogodišnja zeljasta biljka iz porodice strupnikovica (Scrophulariaceae). Stabljika je tanka, gola i jako razgranata, duga do 60 cm. Listovi su naizmjenično smješteni uzduž stabljika i nalaze se na dužim peteljkama, zimzeleni, okruglasti, goli, razdijeljeni u nekoliko krpastih režnjeva. Cvjetovi su dvospolni, pojedinačni, rastu u pazušcima listova na dugim stapkama. Vjenčić je sastavljen od pet latica od kojih su dvije gornje latice tamnoljubičaste boje a tri donje većinom bijele, čašku čini pet lapova. Cvatu od svibnja do rujna. Nakon uspješne oplodnje cvjetovi se okreć prema pukotinama zida gdje rastu kako bi usmjerili buduće sjemenke. Plodovi su glatke kapsule koje sadrže sitne tamne sjemenke.

Stanište

Prirodno raste na području južne i jugoistočne Europe. Raširena u Sjevernoj Americi i drugdje smatra se invazivnom vrstom. Staništa su joj pukotine stijena, ruševine i stari zidovi. Nalazimo je od nizina do pretplaninskih položaja 1500 m n.v. Uzgaja se i kao ukrasna biljka, potoje kultivari koji stvore gusti tepih te se koriste kao prekrivači površina. Razmnožava se sjemenom i vriježama.

Etimologija

Ime roda Cymbalaria potječe od latinske riječi cimbalus (cimbal) zbog sličnosti lista s tim limenim glazbenim instrumentom.[1] Drugi izvor navodi porijeklo riječi cymba (čunj), zbog udubljenih listova.[2] Ime vrste muralis (murus – zid) ukazuje na česta staništa biljke. Na stranim jezicima nazivi su ivy-leaved toadflax, Kenilworth ivy (eng.), Zimbelkraut, Mauer-Zimbelkraut (njem.), cymbalaire des murs, linaire cymbalaire, ruine-de-Rome (fr.), ciombolino comune (tal.), picardia, hierba de campanario, palomilla de muro, picardia (špa.), zidni poponec (slo.).

Vrstu su 1759. opisali njemački botaničari Joseph Gaertner (1732. – 179.1) Carl Anton von Meyer (1795. – 1855.) i Johannes Scherbius (1769. – 1813.)

Upotreba

Jestivi su mladi listovi, mogu se konzumirati sirovi u salatama. Gorkastog su okusa i jedu se u skromnim količinama zbog moguće toksičnosti.[3]

Galerija fotografija

Podijeli