Kitnjasta presličica
Leopoldia comosa
Karakteristike
Kitnjasta presličica ili vilin luk (Leopoldia comosa (L.) Parl., syn. Muscari comosum (L.) Mill.) je trajna zeljasta biljka iz porodice šparogovki (Asparagaceae). Lukovica je krupna, dužine do 4,5 cm, prekrivena smeđim ovojem. Listovi su prizemni, široko linearni, suženi, žljebasti, nazubljenih rubova i hrapavi, široki oko 2,5 cm i do 50 cm dugi, ima ih 3-4. Cvjetna stabljika je uspravna, 30-80 cm duga. Cvjetovi se dijele na donje plodne i gornje neplodne. Donji, plodni cvjetovi, zvonasta su oblika nanizani su u izdužene grozdaste cvatove. Na početku su plavkasti, a kasnije mijenjaju boju u zelenkastožutu do smeđu s bjelkastozelenim zupcima. Na vrhu se nalaze plavkaste stapke savijene prema gore, nose neplodne, ljubičastoplave cvjetove. Plodovi su čahure većinom gotovo loptasta, rjeđe srcolika oblika. Sadrže crno, okruglo i naborano sjeme.
Stanište
Kitnjasta presličica je samonikla biljka, rasprostranjena na području južne i srednje Europe, jugoistočne Azije i sjeverne Afrike. Nalazimo je po poljima, njivama, vinogradima, travnjacima, od nizina do visoko gorskog pojasa. Voli pješčano ili glineno tlo. Cijenjena je u hortikulturi te postoji raznoliki njeni kultivari.
Etimologija
Latinsko ime roda Muscari potječe od grčke riječi muschus što znači mošus, zbog mirisa biljaka u rodu. Ime vrste comosum znači jako dlakav, pramenast.[1] Na stranim jezicima nazivi su tassel hyacinth (eng.), Schopfige Traubenhyazinthe (njem.), muscari à toupet (fr.), cipollaccia turchina, cipollaccio col ciuffo, lampascione (tal.), jacinto comoso, hierba del querer, nazareno (špa.), čopasta hrušica (slo.).
Srodna vrsta joj je razgranjena presličica (Muscari neglectum).
Upotreba
Poznato je jako malo podataka o uporabi kitnjaste presličice. U južnoj Italiji jedu kuhane ili pečene lukovice.[2]
Galerija fotografija
Literatura
- Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
- Ljubiša Grlić, (1990.), Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, Zagreb: August Cesarec
- Sergej Forenbacher, (2001.), Velebit i njegov biljni svijet, Zagreb: Školska knjiga