Preskoči do glavnog sadržaja

Kim

Carum carvi

Karakteristike

Kim (Carum carvi L.) je dvogodišnja zeljasta biljka iz porodice štitarki (Apiaceae). Stabljika je uspravna, isprugana i duboko izbrazdana, u gornjem dijelu razgranata, naraste oko 60 cm visine. Korijen je dug i vretenast. Listovi su složeni, perasti, dvostruko ili trostruko razdijeljeni na manje segmente, smješteni su u pršljenovima na stapci dugoj 20-30 cm. Cvjetovi su dvospolni, sitni, skupljeni u štitaste cvatove na vrhu stabljike, zrakastih stapki ima 5-15 i različite su dužine. Čaška ima slabo izražene zupce, vjenčić je bijeli ili rjeđe crvenkasti. Cvatu u svibnju i lipnju. Plod je izduženo eliptičan, oko 3-4 mm dug kalavac koji se raspada na dva srpasto savijena plodića aromatična mirisa. Dozrijeva u srpnju i kolovozu.

Stanište

Prirodno raste na području Europe, zapadne Azije i sjeverne Afrike. Na području Hrvatske ga rijetko nalazimo na livadama i pašnjacima od nizine do planinskog pojasa, no zato se često uzgaja u vrtovima. Sjemenje sijemo u proljeće, klije sporo. Uzgajamo na dubokom, dobro dreniranom i plodnom tlu, na sunčanom mjestu.

Kalendar sjetve i sadnje

Tablica prikazuje okvirno vrijeme sjetve, presađivanja i očekivanu berbu kroz mjesece, prilagođeno za kontinentalnu klimu.

Sijanje na zaštićeno Sijanje na otvoreno Presađivanje Berba
Siječanj
I
- - - -
Veljača
II
- - - -
Ožujak
III
- - -
Travanj
IV
- -
Svibanj
V
- -
Lipanj
VI
- -
Srpanj
VII
- - -
Kolovoz
VIII
- - -
Rujan
IX
- - - -
Listopad
X
- - - -
Studeni
XI
- - - -
Prosinac
XII
- - - -

Etimologija

Latinski naziv roda Carum potječe od grčke riječi kare (glava, štit) zbog cvatova.[1] Na stranim jezicima nazivi su caraway, Persian cumin, meridian fennel (eng.), Echter Kümmel, Wiesen-Kümmel, Gemeiner Kümmel (njem.), carvi, cumin des prés, anis des Vosges (fr.), cumino dei prati, comino, carvi, cimino dolce, coriandolo tedesco (tal.), alcaravea (špa.), alcaravia, cominho (port.), kumina (slo.).

Upotreba

Upotrebljivi su listovi, korijen i plodovi. Listove sakupljamo prema potrebi. Sjeme sakupljamo u srpnju i kolovozu, najbolje neposredno prije nego što potpuno dozore jer je tada količina eteričnog ulja najveća. Štitce odrežemo u cjelosti i sušimo na prozračnom i sjenovitom mjestu. Korijen sakupljamo u proljeće i pripremamo kao i drugo korjenasto povrće (mrkva, peršin).

Plodovi smiruju grčeve u probavnom sustavu, pomažu kod nadutosti i vjetrova. Sadrže oko 3% šećera, 20% dušičnih tvari, 4-5% škroba, oko 17% masnog ulja, vosak, trjeslovine i smolu.[2] Pospješuju probavu, jačaju želudac a kod žena smiruju grčeve maternice, olakšava porođajne bolove i pospješuje izlučivanje mlijeka kod dojilja.

Destilacijom ploda vodenom parom dobiva se eterično ulje (3-7%). Za razliku od upotrebe sirovog ploda, eterično ulje nema značajnu vrijednost za probavni sustav. Pogodno je za razrjeđivanje sluzi te se koristi kod akutnog bronhitisa.[3]

Galerija fotografija