Kilavica

Karakteristike

Golailavica (Herniaria glabra L.) je puzava biljka iz porodice karanfila (Caryophyllaceae). Stabljika je puzava, mala i niska, do 15 cm visine. Jako je razgranata, te sadrži sitne, sjedeće, ušiljene i gole listove duge do 1 cm, nasuprotno posložene na biljci. Cvjetovi su mali i neugledni, žućkaste boje, sjedeći, sastavljeni od čaške koju čine 5 jajastih lapova, vjenčić ima 5 latica koje su kraće od čaške. Rastu u pazušcima listova po deset njih zajedno. Javljaju se od lipnja do listopada.

Stanište

Rasprostranjena je u umjernom području Europe, zapadne Azije i sjeverne Afrike. Kod nas raste primarno u krškim predjelima (Primorje, Lika, Dalmacija). Nalazimo je na pjeskovitim mjestima, šljunčanim nasipima, na stijenama i zidovima, ponekad prekrije kamen kao mahovina.

Etimologija

Latinsko ime roda Herniaria dolazi od latinske riječi hernia (kila), jer se biljka u prošlosti koristila za liječenje kilavosti. Ime vrste glabra znači glatka.^[1] Na stranim jezicima nazivi su smooth rupturewort (eng.), Kahle Bruchkraut (njem.), turquette (fr.), ernaria glabra (tal.), herniaria (špa.), erva-das-quebraduras, erva-herniaria, erva-turca (port.), goli kilavec (slo.), sitnica (sr.).

Upotreba

Koristimo zelene dijelove biljke koje sakupljamo u doba cvatnje od srpnja do rujna. Ne čupamo ih već ih režemo nožem ili škarama, te sakupljene sušimo na prozračnom i tamnom mjestu. Koristimo ju kao diuretik, za dezinfekciju mokraćnih organa i bolesti vezanima za mjehur i bubrege. Sakuplja pijesak i eliminira ga iz organizma. Često se miješa s medvjetkom u jednakim dijelovima.

Kalendar branja

Tablica prikazuje okvirno vrijeme sakupljanja pojedinih dijelova biljke prema mjesecima kroz cijelu godinu.

Galerija fotografija

Literatura

1. Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
2. Sergej Forenbacher, (2001.), Velebit i njegov biljni svijet, Zagreb: Školska knjiga