Kavkaska smreka
Picea orientalis
Karakteristike
Kavkaska smreka (Picea orientalis (L.) Link) je zimzeleno stablo iz porodice borovki (Pinaceae). Stablo naraste do 30-40 metara visine tvoreći usko kupastu krošnju. Promjer debla prosječno iznosi do 2 m, kora je u početku siva, kasnije tamnosiva i ljuskava. Grane su uske i povijene, mlade grančice su prekrivene dlačicama. Pupoljci nisu smolasti. Iglice su guste, tupe i zaobljene, sjajno tamnozelene, vrlo kratke, duge tek 6-8 mm čime su najkraće od svih vrste smreka. Češeri su uski i dugački 5-10 cm, jajolikog oblika i vise na stablu. U početku su tamnocrvene ili ljubičaste boje, a dozrijevanjem postaju smeđi. Fertilne ljuske su im glatke i zaokružene, cjelovitog oboda, sadrže po dvije okriljene, crne sjemenke.
Stanište
Prirodno raste na području Kavkaza i Male Azije, smatra se udomaćenom u srednjoj Europi. U velikim parkovima često nalazimo na njene kultivare. Sporog je rasta, živi do 500 godina. Odgovara joj sjenovito stanište, vlažna zemlja. Zbog plitkog korijena potrebu ju je zaštitit od jakih vjetrova. Poznati su kultivari ‘Aurea‘ čije grane imaju izražene žute vršne grančice.
Etimologija
Latinsko ime roda Picea potječe od riječi pix (smola), čime se ukazuje na lučenje smole određenih vrsta. Ime vrste orientalis znači istočnjački.[1] Na stranim jezicima nazivi su Oriental spruce, Caucasian spruce (eng.), Kaukasus-Fichte, Orient-Fichte, Morgenländische Fichte, Sapindus-Fichte (njem.), épicéa d’Orient, sapinette du Caucase (fr.), peccio del Caucaso (tal.), pícea de Asia Menor, pícea oriental (špa.), orientalska smreka, kavkaška smreka (slo.), kavkaska smrča (sr.).
Upotreba
Ponegdje se koristi radi drva i izrade papira, no kako sporo raste uzgaja se radi isključivo ukrasnih odlika.
