Karpobrot

Karakteristike

Sabljasti karpobrot (Carpobrotus acinaciformis (L.) L. Bolus) je zimzelena sukulentna trajna biljka iz porodice čupavica (Aizoaceae). Stabljika je puzava, korijen joj je plitak i vlaknast. Listovi su nasuprotni, sjedeći, trobridni i mesnati, dugačko 4-7 cm i široki oko 1,5 cm. Cvjetovi su dvospolni, veliki, pojedinačni. Čine ih nekoliko redova gustih, tankih, ljubičastih latica te mnoštvo prašnika. Oblikom nalikuje tratinčici, promjera je do 12 cm. Cvatu od svibnja do srpnja, otvoreni su na jakom suncu. Plod je mesnat, dozrijeva u kolovozu i rujnu.

Klima i stanište

Potječe sa priobalnih područja samog juga Afrike a u Europi se prvi puta pojavio u 17. stoljeću kada su ga sadili kao ukrasnu biljku u botaničkim vrtovima. Jako se brzo širi stvarajući velike cvjetne tepihe. Upravo zbog gustog rasta kojim onemogućuje rast lokalnih biljaka smatram se invazivnom vrstom.

Odgovara mu izravno sunce i puno svjetlo, uspijeva na siromašnim, dobro dreniranim tlima. Dobar je za povezivanje rastresitih, pjeskovitih tla i za sprečavanje erozije. Često ga nalazimo u priobalnim područjima jer odlično podnosi jake vjetrove i morsku sol. Ne podnosi temperaturu ispod ništice i osjetljiv je na mraz no otporan je na sušu.

Uzgoj

Karpobrotus najčešće razmnožavamo reznicama, međutim možemo ga uzgojiti iz sjemena. Sije se od ožujka do lipnja. Vrlo brzo proklija, otprilike za desetak dana. Mlade biljke presađujemo u vrt krajem proljeća ili početkom ljeta.Vrlo je jednostavan uzgoj reznicama, odrežemo dio biljke i zasadimo izravno u zemlju.

Skromnih je zahtjeva. Mesnato lišće pohranjuje velike zalihe vode zbog čega mogu preživjeti suše. Dakle, zalijevamo ga jedino u slučaju dužih sušnih razdoblja. Prevelika količina vlage dovodi do truljenja lišća i korijena.

Upotreba

Plodovi su jestivi, slatkastog su okusa. Imaju vrlo malo mesnatog dijela, no mogu se jesti sirovi, kuhani, osušeni ili ukiseljeni.

Galerija fotografija