Kariopteris Caryopteris × clandonensis

Carstvo:
Red:
Lamiales
Porodica:
Vrsta:
Caryopteris × clandonensis

Karakteristike

Kariopteris ili plava magla (Caryopteris × clandonensis) je zeljasta listopadna trajna biljka iz porodice usnača (Lamiaceae). Raste kao grm do 150 cm visine i 100 cm širine. Stabljike su uspravne ili blago povijene, tamnoljubičastog su boje i prekrivene su sitnim dlačicama. Listovi su nasuprotni, ovalni ili lancetasti, dugi 5-13 cm, simetrično su rijetko nazubljenih i često valovitih rubova, nalaze se na kraćoj peteljci. Sivkasto su zeleni i na licu su prekriveni sićušnim dlačicama zbog čega su na dodir glatki kao svila, a kada se protrljaju među prstima daju aromatičan miris. Cvjetovi su sitni i plavi, skupljeni su u guste cvatove na vrhovima stabljika i postranih izboja koji rastu u pazušcima gornjih listova. Čaška je zvonasta i nazubljena. Vjenčić ima kratku cijev i 4 su prašnika koji kao da se natječu i na prstima propinju da ih kukci oprašivači lako uoče. Cvatu od kraja kolovoza do listopada kada ih masovno posjećuju pčele, bumbari i leptiri. Plod je kapsula koja u četiri odjeljka sadrži po jednu sjemenku.

Stanište

Ova vrsta kariopterisa ne raste u prirodi već je hibrid koji je nastao sasvim slučajno 1930. godine između srodnih vrsta C. incana i C. mongholica. Nastao je u malome mjestašcu Clandonu koji broji tek 1500-tinjak stanovnika na jugu Engleske, kada je amaterski vrtlar Arhur Simmonds poželio razmnožiti svoje biljke. Biljka je ubrzo osvojila srca mnogih vrtlara i danas je široko rasprostranjena kao ukrasna diljem svijeta. Na tržištu možemo naći više kultivara tog hibrida.

Etimologija

Latinski naziv roda Caryopteris potječe od grčkih riječi kayron (plod) i pteron (krilo), čime se ukazuje na okriljeni plod. Ime vrste clandonensis potječe od Clanonda gdje je hibridizacija prvi puta uočena.Na stranim jezicima poznat je kao blue mist spirea, bluebeard (eng.), Bartblumen (njem.).

Smješten je u rod kariopterisa (Caryopteris) čije vrste prirodno rastu na području istočne Azije (Kina, Koreja, Japan). Rod danas sadrži 7 službeno prihvaćenih vrsta koje su sličnih odlika a narastu do 4 m visine.

Uzgoj

Razmnožavanje je moguće sjetvom sjemena, dijeljenjem biljke u rano proljeće ili poludrvenastim reznicama uzetima ljeti prije cvatnje.
Sjeme se sije na zaštićeno mjesto krajem zime, klije kroz 10-15 dana a male biljke kada narastu presađujemo u travnju i svibnju na stalno mjesto. Biljkama odgavara rahlo tlo i položaj punog sunca, iako će rasti i u polusjeni ili sjeni no dekorativni aspekt cvjetova tada ne dolazi tako dobro do izražaja. Sadi se pojedinačno kao zaseban primjerak ili još bolje u gustim skupinama uz rubove imanja, uz zidove i sl.

Zalijevanje se vrši samo u početku da se biljka primi, kasnije tolerira sušu iako ju na područjima izraženih sparnih ljetnih dana možemo povremeno zaliti. Tada se zalijevanje vrši nakon što se zemlja osušila, biljka ne podnosi gomilanje vode blizu korijena.

U hladnim područjima stabljike dolaskom niskim temperatura odumru i zimi se često zbog snijege oštete no u proljeće niknu novi izboji. Prošlogodišnje izboje možemo orezati u rano proljeće na 10 cm iznad zemlje da bi potaknuli bujni rast biljke i pošto se cvjetovi stvaraju na jednogodišnjim izbojima.

Odlična je medonosna biljka, pčele ju masovno salijeću sakupljaju nektar i pelud.

Galerija fotografija

Podijeli